USKLIKNI PROLJEĆU

 

18. travnja

 

Mnogi ljudi boluju od dosade,

smrrtno se dosađuju jer su prezasićeni.

Kuća puna svega. Bogato prostrt stol.

Ništa nova. Svaki dan isto: trošenje.

Gusti zidovi sve sprječavaju, unutra je uvijek hladno.

Nikad tu ne prodire novi život.

Oni više ne vide cvijeće, ne vide više ptica.

Njihova papiga i psetance mrtvi su kao i oni sami.

Uvečer izlaze i zabavljaju se do kasno u noć,

da bi spavali kad iziđe sunce.

Odlaze k liječniku, psihijatru, psihologu.

Nikad se ne osjećaju uistinu dobro.

Važni ljudi sjede za konferencijskim stolovima

u luksuznim zgradama između stakla i betona.

Smrtno ozbiljni. Beskrajno duge sjednice

0 velikim i malim problemima. Papiri se gomilaju.

Rastu poput divovskih gljiva: puni ormari, puni uredi,

pun svijet, dok se ne smrači kao u rogu.

Kamo s takvim svijetom?

Usklikni proljeću, dozovi sunce!

Neka te zahvati čudo svjetla i života.

Više veselja, više radosti u životu,

1 mnogi problemi će nestati sami od sebe.

Zašto ševa pjeva? Jer ne mora plaćati stanarinu.

Pogledaj u nebo i pjevaj

jer sunce ti besplatno sja.

 

PHIL BOSMANS