Prohladno kišovito jutro. U mojoj duši toplina i smiraj. Kad se prođe kroz jedan period života, poslože se sve kockice, sve se analizira, potrebno je pronaći mir i krenuti dalje putem svjetla i dobrote.

Ipak….

Negdje u dubini srca,spremljeno,proživljeno ponekad se meškolji i daje do znanja da je tu. Ne gledam na to više sa tugom i bolom već sa razumijevanjem, pomalo sjetno pa mi izvire pitanje : zašto?

Znanje, sve pročitano, naučeno, proživljeno daje smjernice ali pravog odgovora nema. Još uvijek nisam na duhovnoj razini da bi dobila odgovor na moje  -  zašto. Pokušavam shvatiti ali ne shvaćam. Odbacujem strahove, brige, i muke vezane kroz taj dio života  , pa se ponekad pitam dali je to dobro ili stvara sliku kako sam ravnodušna i „loša“.

Kad bi se moglo i htjelo zaviri u moje srce,vidjelo bi se koliko sam – neću reći dobra – već pozitivna. Ja to znam, ali teško je saznanje kad to ne vide oni koji bi to trebali vidjeti. Misli na sebe, tvoje mišljenje je prioritet. Lako reći, ljubav prema bližnjima tjera me da mislim na sve, najmanje na sebe.

Odbacujem misli,idem dalje vedro i razigrano.. na sva moja pitanja vrijeme će dati odgovore.