Ako čovjek svojim umom pokuša pomjeriti planinu, doći će do zaključka da je to gotovo nemoguća misija. Umjesto toga možda bismo trebali shvatiti istinu, da ustvari nema planine koju pokušavamo pomjeriti, stoga ni planina nije ta koja se pomjera već mi sami.

Nije cilj taj koji je bitan nego naša cesta koja vodi tom cilju.Ljudska podsvijest je u većini slučajeva prilićno odmakla od prave i jedine istine a istina je ta koja jedina raste u nama i pokušava se probiti i opaliti nas po glavi kao da viče hey tu sam u tebi, ne ispred.No večina populacije je preslaba da otkrije istinu.

Rekli bi koja je svrha življenja kad naše življenje vodi samouništenju?..

Samo je jedna stvar koja ima svostvo te poluživuće mase koja ne traga a to je virus. širi se i širi dok ne istroši sve resurse. i na kraju sami sebe vode ka uništenju, ne netko drugi.

kada bi ljudi samo malo poslušali svojuh podsvijest i pokušali razumijeti istinu, cijeli svijet i svemir bi bili krajnji raj, ovdje u našim životima. Potraga za istinom je zadača svih nas, a cilj je NEŠTO... Ništa nije gotovo ni mrtvo ni krajnje dok god potraga leži u nama... Kraj potrage će biti i kraj nas, samosabotaža. Karjnji cilj nije sreća već je sreća potraga. Dok oblaci putuju mi smo rođeni, naš um je slobodan a već nas krste bez našeg dopušenj jer kaj bu selo reklo.. i zaćas smo stepenicu niže.

Stoga ljudi ne dopustimo da nas odvedu, ne predajmo se! Nema pobjede, nema poraza, samo smo mi, naša potraga, bistri um i mnogo, zaista mnogo stvari za promijeniti...

                                                            indigo pogled svima...