To se susreće samo u iznimnim slučajevima. U dugom odnosu udvoje, kakav je i brak, gotovo je nemoguće živjeti bez povremenih neslaganja. Uzrečica »jedna duša u dva tijela«, koja opisuje potpuno slaganje, baš u svemu, oba bračna partnera, često krije iza sebe posve drugu bračnu stvarnost. Često je to nestajanje slabijeg u jačem bračnom partneru, onog tko jače voli u onome tko manje voli. Iza toga se često nalazi žrtvovanje jednoga drugom bračnog partneru, i to najčešće, bez reciprociteta. Ili je to samo gluma, fasada za susjede, kako bi sačuvali status sretnog i uspješnog braka.
U braku se može ne slagati, ali i ne uvažavati. To je brak u kojemu se bračni partneri baš ni u čemu ne slažu, ali i od jutra do navečer vrijeđaju, izruguju, psuju, optužuju, ponižavaju. U takvom braku dominira negaholizam, a to znači obostrano traženje grešaka kod drugog partnera. Pritom se često nalazi obrise paranoidnog braka, ali s unutarnjim a ne vanjskim neprijateljem. Energija i emocije se troše na međusobne svađe, koje eskaliraju u bjesomučno međusobno napadanje.
U braku se može slagati makar se ne uvažava. To je više popuštanje nego slaganje, i to zbog mira u kući. Pritom se neslaganja potiskuju a ne rješavaju, prešućuju a ne izgovaraju, guraju pod tepih a ne iznose na vidjelo. Brak se pretvara u minsko polje bez plana rasporeda mina, pa se ne znamo gdje, kada i kako snažno će eksplodirati, kada ih se slučajno nagazi. Zapravo, u takvom braku partneri se uopće ne slažu a ne samo ne uvažavaju, ali to neslaganje vješto prikrivaju i guraju u svoje podsvjesno.
Mnogi se bračni partneri pitaju kako da se u braku slažu kad se ne uvažavaju. Smatraju nužnim ne slagati se ako se već ne uvažavaju, ne poštuju, jedan do drugoga više ništa ne drže. Oni se u principu ne slažu, a ne zato jer se stvarno ne slažu.
Budući da se partneri u braku ne slažu, ne mogu se ni uvažavati! U ovom slučaju bračni partneri misle da se ne smiju uvažavati ako se i kada se u nečemu ne slažu. Često se čuje u takvom braku: »Ako se sa mnom ne slažeš, znači da me ne voliš, a ni ja tebe mogu voljeti!«
U braku se mora slagati jer se mora uvažavati! U tom je braku slaganje obveza bračnih partnera koji se vole. Takvo obvezno slaganje ne može dugo trajati.
U braku se može ne slagati ali i dalje uvažavati! To je parola zdravog braka u kojem se partneri smiju istodobno i voljeti i ne slagati, i isto i različito misliti, osjećati i zaključivati. To je obilježje zdrave i održavane bračne ljubavi, u kojoj nijedan ne žrtvuje sebe drugome nego osobno sačuvani, autonomni i slobodni, svjesno i svojevoljno žele sačuvati i sebe i zajedničku ljubav.
irida
bglavac
