"Mislili su neki..." (ja nisam bio među njima!) posebno zabrinuti kršćani da poslije najodvratnije od svih tv-izmišljotina, kao što je Big Brother, nije moguće pasti dublje nego što je medijsko "dno dna". No, budući da su "sinovi ovoga svijeta snalažljiviji od sinova svjetlosti" (usp. Lk 16,8), ipak je mnogo dublje ispod te bijedne razine otkriveno televizijsko "crno blato". Štoviše – zapakirano u anđeosku bjelinu! Riječ je o dosad najvećoj televizijskoj laži koja se naziva – ISTINOM! To je emisija "Trenutak istine".

Svijest o njezinoj višestruko zastrašujućoj negativnosti (sasvim slučajno) pojačana je u (ti)jeku nedavnih uličnih likvidacija nekoliko javnih osoba, kad je u medijima nakon krvi u plan prvi iznenada iskočila riječ (izraz) - poligraf odnosno detektor laži. Naime, (kako je dobro uočio i zgodno formulirao moj prijatelj D.K.), jedna je tv-kuća uvela "edukativni kviz" spomenutog naziva i to u tzv. udarnom terminu odmah nakon dnevnika - dakle u 20 sati – da bude pristupačan svakomu, kako djeci tako i odraslima, bez limita, bez ikakvih ograničenja!

I, kako je već dobro poznato, razmjerno odrasli ljudi, u želji za brzom zaradom "kruha bez motike", podvrgavaju se nepristojno lascivnom testiranju uz mogućnost dobitka pristojne novčane nagrade. Međutim, pomno izabrana pitanja na tom testu navodno gole istine prelaze sve granice dobrog ukusa i uobičajenog javnog uljudbenog komuniciranja odraslih – čak i kad među njima nema djece. Već i sama pomisao na navođenje tih izrigotina tjera čovjeka zdrava želuca na povraćanje.

Štoviše, cijeli taj odvratni "spektakl" odvija se pod promičbenom porukom: "Jeste li spremni pogledati istini u oči? U svijetu laži istina je na cijeni, 21 pitanje dijeli vas od 500.000 kuna!"

Ne ulazeći u raspravu o psihologiji navlačenja "moralnog polusvijeta" na "tanak led" velikog novčanog iznosa, (teško procjenjive cijene navodne gole istine), prvo što čovjeka zabrine jest nevjerojatna činjenica (navodno velike?) gledanosti te emisije odnosno dragovoljnog (us)kakanja u tu medijsku septičku jamu!

A riječ je "čistoj" (tj. prljavoj, najprljavijoj dosad) "verbalnoj pornografiji". Budući da su njezinoj plimi izložena djeca i mladi, (u nedostatku prostora za eksplikaciju svih drugih posljedica toga trovanja), valja podsjetiti na sljedeću znanstveno potvrđenu činjenicu: što mladež više konzumira pornografiju, za njom sve više gladuje, a sve je apatičnija za ozbiljan životni angažman i sve manje sposobna za životnu odgovornost, pogotovo za prihvaćanje žrtve i križa u ostvarivanju pravih ljudskih i kršćanskih vrijednosti i ideala!

Zatim, budući da ta medijska "grozota pustoši" nemilice duhovno pustoši hrvatske kršćanske savjesti, svakako vrijedi posvijestiti paklenski promišljen plan da ona u nečemu izvana ili iznutra bude što sličnija katoličkom sakramentu pomirenja, a u nečemu što različitija. Premda bi se od ove teme mogla napraviti cijela studija (možda ovaj post nekome bude poticaj za to!), ovdje ću te sličnosti i razlike navesti samo u natuknicama.

Dakle, kako i sam njezin naziv ističe, u toj je (s)porno(j) emisiji, upravo kao i u sakramentu svete ispovijedi bitna ISTINA. Jer bilo kakvo "muljanje" ili njezino skrivanje oduzima smisao samom pristupanju (sve)tome činu. Na televiziji je u ulozi "ispovjednika" uvijek žena, dok u Katoličkoj crkvi smije ispovijedati samo muškarac! U emisiji se iznošenje grijehâ (premda se neki njima hvale!) odvija javno pred publikom (u obliku javne ispovijedi! – kao nekoć kod javnih grješnika) - pred ušima mnoštva gledatelja, među kojima su ponekad i oni pred kojima svaki čovjek redovito skriva svoju sramotu, a u sakramentalnoj ispovijedi pokornik svoju dušu tajno "izlaže" u uho samo pojedincu, ispovjedniku, koji je – uz ostale obveze prema penitentu – po cijenu smrti dužan čuvati ispovjednu tajnu!

U emisiji je sve, kao bitan čimbenik i vrhunac dramatske napetosti, usmjereno na "odgovor" odnosno "reakciju" detektora laži, koji sudionika eliminira iz natjecanja ili mu omogućuje ostanak u igri. U ispovijedi je vjernik siguran da ga svećenik sluša i "saslušava" u ime milosrdnog Krista koji svima želi zacijeliti rane i privesti spasenju ter da ga neće istoga trena "baciti u pakao". U prvom je slučaju riječ također o svojevrsnom obožavanju prividnog savršenstva tehnike, a u drugom prepuštanje dobroti i ljubavi Sveznajućeg Detektora Istine i milosrđu Sudca svih živih i mrtvih.

Na kraju, u tv-kvizu natjecatelji, premda ih njihovih opačina nitko ne može osloboditi ter posljedice njihova otkrivanja mogu biti kobne, ipak za nagradu uvijek dobivaju pljesak i ponekad novac, a u svetoj ispovijedi grješniku svećenik podjeljuje sakramentalno odrješenje grijeha i kao vrstu naknade prikladnu pokoru, koja bi zapravo trebala imati pedagošku crtu.

Dakle, kao svojevrstan zaključak treba istaknuti da je u ovom slučaju svakako potrebno analizirati ne samo svrhu javnog otkrivanja intime – ako se čini za novac onda je to oblik prostitucije! – nego i mentalno-etički sklop ljudi koji se tome procesu izlažu. Jesu li sudionici toga "obreda" odreda rubna generacija iz posljednjih desetljeća ateističkog totalitarizma ili njegova "krema"...? A s gledišta publike, važan čimbenik je (be)smisao javnog izlaganja tuđem "prljavom rublju", točnije - "pražnjenju debelog crijeva" po vlastitim glavama...

Glede utjecaja na nezrelu publiku, očito je riječ o nastavku prizora nasilja iz filmova i video-igrica, pa je emisija izravan teror nad psihom djece i mladih, ali sve skupa ne ostaje bez utjecaja i na starije jer i u njima "omekšava" prirodnu odbojnost prema opačini bilo koje vrste. Štoviše, pred očima široke javnosti odvija se višestruki proces. To je: otupljivanja savjesti; prepariranje čovjeka za (sve veće) nakaznosti; promoviranje principa "razvratom do vrline" (poput akcije: "skinule se u humanitarne svrhe"); likvidacija zdravog i urođenog stida i srama ("tko poštenja nema sramotom se diči!")... itd, itsl...

Dakle, emisija "Trenutak istine", osim što je perfidno vražje reklamiranje preljuba, na krajnje vulgaran način "rješava" problem i zadovoljava fenomen bolesne i grješne ljudske znatiželje (koja se očitovala i u Edenu, a servirala ju je i poticala Zmija)! Najkraće rečeno – to je velika laž pod maskom istine; to je svjesna i namjerna karikatura sakramenta ispovijedi. To je, u našem medijskom prostoru dosad neviđena, izmišljotina Đavla, oca laži, kojega je Isus nazvao čovjekoubojicom od početka!

www.javno.hr