Trajna vrijednost

Anthony de Mello 

Prelazimo na novu temu: vrijednost vlastite osobe. Osobna vrijednost nije isto što i vlastita vrijednost. Na čemu se temelji vlastita vrijednost?

Temelji li se na uspjehu na poslu?

Temelji li se na posjedovanju mnogo novca?

Temelji li se na tome što ste privlačni mnogim muškarcima (ako ste žensko), odnosno ženama (ako ste muško)?

Kako je sve to krhko i prolazno. Kada govorimo o vlastitoj vrijednosti, nije li to onda slika koju vidimo u glavama drugih ljudi?

Međutim, moramo li ovisit o tome?

Shvatit ćete svoju osobnu vrijednost kada se prestanete poistovjećivati s tim prolaznim stvarima i određivati se prema njima.

Nisam lijep zato što mi svi kažu da sam lijep. U stvari, nisam ni lijep, ni ružan. To spada u stvari koje dolaze i odlaze. Moglo bi se dogoditi da se sutra preobrazim u vrlo ružno biće, ali to će još uvijek biti “ja”. I recimo da se onda podvrgnem plastičnoj operaciji i opet postanem lijep. Postaje li “ja” zaista lijep?

O tim stvarima trebali biste puno razmišljati. Ja vam ih brzo redom nabrajam, ali kada biste uzeli malo vremena da shvatite o čemu sam govorio, da se malo zadržite na tome, našli biste bogat rudnik. Ja to znam jer sam našao veliko blago kada sam se prvi put spotaknuo o te stvari.

Ugodna iskustva čine život radosnim. Bolna iskustva dovode nas do rasta. Ugodna iskustva čine život radosnim, ali po sebi ne dovode do rasta. Bolno iskustvo je to koje dovodi do rasta.

Patnja ukazuje na područje u vama gdje se još niste rasli, gdje biste trebali rasti te biti preobraženi i promijenjeni. Da znate kako se treba okoristiti tom patnjom, o, kako biste rasli!

Ograničimo se, za sada, na psihološku patnju, na sva ona negativna čuvstva koja imamo. Nemojte gubiti vrijeme na samo jedno od njih. Već sam vam rekao što biste mogli učiniti s tim čuvstvima. Promatrajte ona čuvstva koja se bude u vam nakon iskustva neuspjeha! Pogledajte što govore o vama. Ovo govorim bez osuđivanja (inače biste upali u zamku mržnje prema samom sebi).

Promatrajte ta čuvstva kao da pripadaju nekome drugom. Gledajte to razočaranje, tu potištenost koju doživljujete kada vas kritiziraju. Što vam to govori o vama?

Jeste li već čuli za onog čovjeka koji je rekao: “Tko kaže da zabrinutost ne pomaže?

Svaku put kad sam zbog nečeg zabrinut, to se ne dogodi!” Njemu je sigurno pomogla.

Ili kako je to rekao jedan drugi: “Neurotik je osoba koja je zabrinuta zbog nečega što se nije dogodilo u prošlosti. Ona nije kao mi normalni ljudi koji smo zabrinuti zbog stvari koje se neće dogoditi u budućnosti.” U tome je stvar. Što vam ta zabrinutost, ta tjeskoba govori o vama?

Negativni osjećaji, svaki negativni osjećaj koristan je za svjesnost, za razumijevanje. Daju vam mogućnost da osjetite, da promatrate izvana.

U početku će potištenost i dalje biti prisutna, ali ćete presjeći veze s njom. Postupno ćete shvaćati što je to potištenost. Kada je potpuno shvatite, javljat će se sve rjeđe dok potpuno ne nestane. Možda, ali tada to i onako neće biti tako važno.

Prije prosvjetljenja često sam bio potišten. Poslije prosvjetljenja i dalje sam potišten, ali postepeno, ili brzo, ili iznenada postići ćete stanje budnosti.

To je stanje u kojem odbacujete želje. Ali sjetite se što sam rekao - koja vrsta želja i nastojanja: “Ukoliko ne dobijem ono što želim, odbijam biti sretan.” Mislim na slučajeve u kojima sreća ovisi o ispunjenju želja.