mislim, sve je to lijepo i krasno, ima na ovom svijetu toliko i lijepih i dragih stvari... i u biti ne bih trebala vrtjeti sve ovo u glavi, imam ljubav, imam posao, imam obitelj, imam rješeno stambeno pitanje, imam i nešto dugova ( al ko ih danas nema ;D ) i sve je to super...
< neću reći ALI, jednom mi je neko rekao da su sva ALI samo formati isprike... >
mislim da je moja najgora situacija nesnalaženje u ovom svijetu. koliko god i kako god pokušavala ne mogu ga prihvatiti kao ovakvog.... sve se nešto MORA ( a to kod mene izaziva suprotan učinak, imam urođen otpor prema nametanju i moranju do te točke da imam koje kakve ispade ako mislim da me netko čak i usmjerava da moram, što god to meni značilo)... nemojte mi se smijati ali za Valentinovo spremala dragom iznenađanje pa se od nervoze prepila i tu mi puca film... ono što sam saznala drugi dan od njega (kojem je, onako divnom, sve to skupa bilo previše smiješno da bi mi zamjerio) je da sam prvo plakala jer ga volim, pa izbacila sve što sam mogla iz sebe (crveno vino), pa plakala jer mene svi prisiljavaju na nešto (jedino me to uspio razumjet), pala zamotana u dekicu i izbila vrata...
i što je pjesnik time htio reći.... baš ništa, samo cijelu ovu zmiju riječi pustit van iz glave... a gdje nego ovdje... jedno sam sigurna... PROĆI ĆE...
< ako prođe :)))) >