Kraj svijeta,da ili ne?

Dali je to bitno?

Kada?

Zašto?

Tko smo,što smo,kuda idemo?

 

Imao sam 15 godina  ( 1986 )kada sam se u potpunosti uhvatio tih pitanja,vrijeme kada sam očito počeo shvačati i razumjevati i neke prethodne dogadjaje iz osobnog života i svojih snova.I okoline u kojoj sam živio.

Od tada,pa do danas,a sada mi je 36 godina,pravi i konkretni odgovor nisam dobio niti sam pronašao.Tek smjernice,navodjenja,bljeskove,impulse...... ......

Lutao sam,tražio,kroz mrak prema svjetlosti-i opet natrag......

Literature svih tih tematika sam čitao,gutao.Tražio sam ljude s kojima bi mogao razgovarati,razmijeniti mišljenja.

Povijest,umjetnost,legende,mitovi,filozofija,religija,proročanstva,alternativa-u svemu sam tražio odgovor.

Polazio sam razne tečajeve i seminare.... Istraživao sam granice mogučeg i „nemogučeg“ putem osobnog iskustva.

A onda,s 19 godina sam „pukao“ ( po prvi puta ).

Četiri mjeseca oporavka bila su danak četiri godine istraživanja.I nije tako loše-zaključak je.

No,kako bi u narodu rekli, „vrag“ mu nije dao mira,pa sam nastavio dalje...... ....

Na svako novo pitanje tražio sam odgovor-i uglavnom ga dobio.No poanta svega je postalo da svaki odgovor je radjao novo pitanje!!!

Došla je 1991 i rat... ...

Oko mene umirali su ljudi,znani i neznani,voljeni....

Bio sam tužan,ogorčen,ljut....bio sam bjesan,proklinjao sam i Boga i vraga,i ljude i svijet!!!!

Pukao sam ( po drugi puta )

Otudjio sam se od ljudi,od obitelji,od prijatelja.Bio je to moj izbor.Uronio sam u duboku kontemplaciju,u želji da nanovo pronadjem sebe i odgovore na mnoga pitanja.

Moje prvo shvačanje je bilo – ja sam ja,ma tko bio.

Moj život je moj život – i imam pravo na njega.

A onda se javilo pitanje,staro i prastaro : dobro i zlo ,bog i vrag ??

I gdje sam ja u tom pitanju u odnosu na njih?

Sam sebi sam odgovorio : Ja sam dijete rodjeno,izmedju dobra i zla,u trenutku njihova rastavljanja.Ja sam dijete rastavljenih roditelja.

Shvatio sam još nešto : putem kojim sam krenio izgubio sam stid,sram i strah.Izgubio sam strah da prijedjem svaku novu postavljenu mi granicu.

Dali je to ovažnost ili hrabrost ili ludost – ne znam.

-         Čemu sva ova osobna priča ?!

-         Tek toliko da kažem da sam i ja medju milionima drugih koji traže odgovor svoga postojanja i svrhe.

-         Medju mil (i)(e) onima koji ne mire se s tim da rodiš se,živiš,umreš i da iza toga nema ništa,a ne prihvačaju sve one priče o raju i paklu.Medju milionima onih koji ne mogu i ne žele prihvatiti da iza smrti nema –VIŠE NIČEGA.

-         Držim se 3 činjenice:

1. Tu sam. Živim... ....
2. Nitko se nije dokazano vratio nakon smrti i prikazao što se nalazi s one strane.
3. Nitko nam nije došao prije svoga rodjenja i prikazao što se dogadja s one strane.

      Što nam preostaje kao ljudskom rodu – što osječamo se toliko nadmočnim nad ostalim živim svijetom ovoga planeta?? ???

A strahujemo od svakog uragana i zemljotresa,vulkana..... ( paradoks na ljudsku veličanstvenost i moć i snagu )

A da ne spominjem snage i energije za koje mislimo da gospodarimo njima ( A-bomba,H-bomba )

 

I stoga,priča o apokalipsi nam ne pristaje,jer ne znamo ni kako smo nastali- paradoks.

A ipak,pričamo o tome,muči nas to .... .....

Kozmička federacija,konfederacija,promjena genetskog koda,.... ..... SVJESNOST??

Vrijeme „apokalipse“ ??

Tko smo?

Što smo?

Kuda idemo?

Pokušavam završiti ovo pisanje...... ali stalno mi naviru nove misli.....

Posljednje vrijeme se bavim uzgojem pilića.Radi osobnih potreba,da bih pojeftinio potrebu za hranom.Tri puta sam im mjenjao nastambu,ne bi li im omogučio što bolje životne uvjete,ne bi li što bolje napredovali.....

Zaključak: sve je to eksperiment!

Imam dva psa.Mijenjam socijalno – odgojne metode,ne bi li se što bolje razumjeli.... ...

Sve je to eksperiment. – zaključak.

Dragi moji.... kako god vi živjeli.ma što go d vi radili....sve je to – eksperiment.

I DA NE DAVIM DALJE.....JER I SAMI STE TOGA SVIJESNI...... ....

Za kraj,navesti ču nekoliko omiljenih citata :

„ mi smo na putu,a put je dug....no kasno spazismo da put je krug.... ( Tin Ujević )

„ prvo moraš znati puzati,da bi znao hodati.... ( Prljavo Kazalište )

I moj omiljeni citat i nit vodilja : „ ne postoji apsolutno ispravno,niti postoji apsolutno ne ispravno.jedino apsolutno je : ŽIVOT JE .... ..... ..... „ ( RICHARD BACH )