Ovisnosti su gadne stvari, ali ih se možete riješiti ako razumijete o cemu se radi. Problem ovisnosti postoji onda kad covjek radi ono što mu škodi, a nema snage od toga odustati. Ako ste ovisni o necemu što ne škodi ni vama ni ostalima, te do cega možete doci bez teškoca ili kršenja zakona, to nije ovisnost.

Drugo što morate znati jest sljedece: ovisnost možda i pocinje radi veceg uživanja, ali uživanje nije razlog zbog kojeg se ovisnost razvija i traje. Element uživanja nakon nekog vremena nestaje, što se više "fiksate" s onim o cemu ste ovisni. Naime, ovisnici dužeg staža imaju potrebu za predmetom svoje ovisnosti tek da bi privremeno ublažili depresiju, tjeskobu ili uzrujanost koju im pricinjava apstinencija!

Prakticno svatko može oboljeti od svake ovisnosti, ali neke su prirodenije ženama, što iz bioloških razloga, što zbog utjecaja tradicije i kulture. Tipicno su ženske ovisnosti one o kupovanju i trošenju, telefoniranju i slanju SMS-ova, te o prejedanju slatkišima.

 Ovisnost o kupovanju i trošenju.

 "Kad se osjetim napuštenom i tužnom, podem u trgovacki centar i nakrcam vrecicu-dvije. Otkrila sam da mi to bar nakratko pomaže da mi bude bolje." - priznaje Libija (28).  Kad joj je karticarske kuca sudskim putem utjerala duh od 30.000 kuna i oduzela karticu, Libija je pocela posudivati od prijateljica ne bi li se bar povremeno kupovinom "lijecila" od tjeskobe koja ju progoni. Tek joj je pomoc terapeuta donekle "zakocila" potrebu haranja po ducanima.

Lidija je jedna od milijuna žena širom svijeta koje se tješe "dopingom". Kupovina i gomilanje predmeta pretežno je ženska navika, koja ima evolucijsku podlogu i ima veze sa ženskom ulogom u skupljanju plodova i drugih vrijednih predmeta te njihovom skladištenju u domu.

Dok ce muškarci prije "nasjesti" na kockanje, kladenje, riskiranje ili nasilje, žene su iz bioloških razloga privucenije kupovini. Kad osjete da im pohod po trgovinama olakšava muke i donosi ugodu, makar na sat-dva, one taj pohod ponavljaju i ponavljaju, sve dok im ne ponestane sredstava, a ponekad i nakon toga.

Sezona povecane kupovine radi "samolijecenja" obicno se podudara s mjesecom prosincem, u kojemu se susrecu depresivno mracni dani, praznicka sezona, povecana osamljenost i medijski pritisak na vece trošenje. Tada, tjednima pred Božic, vojske ljudi, a ponajviše žena, troše novac i prikuplja inace nepotrebna dobra u "terapijske" svrhe.

U nekih je to skupljanje organiziranije. - "Kad se osjetim nesretnom, otvorim ormar i gledam svojih 80 pari cipela. Zvuci cudno, ali to mi uistinu nakratko pomogne." - veli Sanja (41), koja cipele skuplja zadnjih sedam godina, od raskida svoje zadnje duge veze. Njena znanica pak ima tri tuceta haljina koje nikad nije ni isprobala, jer bit nije u nošenju nego u cinu kupnje.

Nekima pomaže i sam obilazak trgovina i gledanje izloga. Cini se da su takvi izlasci ugodni zato što ukljucuju ne samo pogled na proizvode, nego i kontakt s ljudima prisutnim u i oko trgovine.

Prisilno kupovanje može dovesti do strahovitog zaduživanja, bankrota, pljenidbe imovine pa i kriminalnih radnji u nastojanju pokrivanja dugova, a pritom bracni i obiteljski odnosi mogu biti nepovratno narušeni.

No, ovisnost podrazumijeva nemogucnost voljne kontrole nad vlastitim duševnim stanjem i pratecim postupcima. Dakle, teško je jednostavno odluciti "necu više kupovati" i tu odluku provesti u djelo. Trpite li od ove ovisnosti, vjerojatno ce vam trebati strucna pomoc psihijatra ili psihologa, koji ce vam pomoci pri ublažavanju emocionalnih smetnji koje su i dovele do ovisnosti o kupovini. Moguce je da ce prilikom terapije biti potrebno koristiti i lijekove s ucinkom na živcani sustav. Takvi su lijekovi prakticno neškodljivi i djelotvorni u uklanjanju depresije ili tjeskobe, koje najcešce prethode upadanju u ovisnost.

U meduvremenu, ucinite svjestan napor i ogranicite materijalnu štetu sebi i obitelji:

- prije izlaska u grad napravite spisak potrebnih stvari i držite ga se

- vratite ili uništite kreditne kartice; ucinite to naglo i ne razmišljajuci

- placajte samo gotovinom, cekovima ili debitnim (zadužnim) karticama, na kojima ne možete prekoraciti limit

- ne obilazite trgovine i ne gledajte u izloge, jer ta aktivnost potice želju za kupovinom

- ne gledajte televizijske programe s reklamama

- kad vas obuzme potreba za kupovanjem, podite na trcanje, u teretanu, u kino, u posjetu

 Prejedanje: ovisnost o hrani

Ako znamenke na vašoj kucnoj vagi rastu brže od hrvatskog inozemnog duga i ako užurbano trpate novu porciju hrane na svoj veliki tanjur, moglo bi biti da ste ovisni o hrani. Kao što je slucaj i s drugim ovisnostima, ljudi koji su "navuceni" na hranu ne prejedaju se zato što im toliko godi sam okus hrane, vec zato što putem hrane u organizam unose izvjesne tvari koje pozitivno djeluju na njihovo raspoloženje.

"Više puta mi se dogodilo da usred noci sjedam u kola i idem do cjelonocnog kioska radi nabavke cokolade ili keksa." - prica Bernarda (47) - "Pokušala sam izbaciti slatkiše iz prehrane, ali bih se tada uvijek osjetila potištenom ili bezvoljnom." 

Obicno ovisnici o hrani nisu ljudi koji su uobicajeno sretni i smireni pa si hranom dodatno dižu raspoloženje, nego su to osobe koje trpe od depresije ili tjeskobe, a hranom se nastoje "lijeciti".

Prehrambeni proizvodi koji izazivaju ovisnost (slatkiši, sir, tjestenina, meso, masti) sadrže sastojke koji poticu lucenje izvjesnih moždanih kemikalija, poput dopamina i serotonina, koje izazivaju osjecaj ugode. Nema niceg lošeg u posjedovanju vecih kolicina dopamina, serotonina i drugih "hormona srece", no ljudi skloni ovisnosti o hrani imaju vjerojatno uroden manjak tih tvari, pa ih nadoknaduju povecanim unosom (ne)prikladne hrane. 

Dok su muškarci cešce "navuceni" na bjelancevine, konkretno na meso, žene više žude za šecernim proizvodima, a ponajviše za cokoladom. Ovaj podatak u skladu je s vecom rasprostranjenošcu depresije u žena, te s pretpostavkom da ugljikohidrati mogu ublažiti depresiju. Pritom cokolada ima i dodatne sastojke koji imaju antidepresivni ucinak, kao što je feniletilamin, zvan i "hormonom ljubavi". Mnoge žene i poneki muškarac imaju pojacanu potrebu za slatkim uvecer ili tijekom noci, što je opet povezano s odredenim oblicima depresije. No, jednostavni ugljikohidrati, koji su prisutni u šeceru, vrlo se brzo preraduju pa uzrokuju nagli "skok" u raspoloženju, te ubrzo duboki pad, što covjeka navodi na nove i nove porcije slatkiša - s predvidljivim rezultatima.

Kad biste se mogli sami lijeciti od depresije ili tjeskobe povremenom porcijom jela kao što su tjestenina, cokolada, kolaci, sir i meso, a bez popratnih pojava poput debljanja, ne bi bilo problema. No, ne samo da vaga pocinje pucketati pod vama, nego se od prejedanja remeti cijeli metabolizam, pa i sposobnost mozga da sam proizvodi dopamin i serotonin. Tada potreba za zasitnim namirnicama postaje sve veca, a njeni ugodni ucinci sve manji, što vodi do spirale debljanja i ugrožavanja brojnih organa, ukljucujuci krvožilni sustav, mozak, jetru, kožu i druge.

Lijecenje od ovisnosti o hrani nužno pocinje sa spoznajom da prejedanje strahovito škodi organizmu. Ta spoznaja vodi prema odluci da se s prejedanjem prekine. Postoje neki koraci koje možete poduzeti sami, no glavni je korak lijecenje depresije i(li) tjeskobe i s njima povezanom biokemijskom neravnotežom u mozgu.

 

* Medu stvarima koje možete poduzeti sami jest povecanje tjelesne aktivnosti do minimalno jedne žustre 30-minutne šetnje dnevno, po mogucnosti više, ovisno o procjeni vašeg lijecnika i opcem zdravstvenom stanju.

* Redovna tjelovježba (brzo hodanje, trcanje, bicikliranje, planinarenje, aerobika, plivanje i dr.) aktivira vaš živcani sustav i proizvodi "hormone srece" podjednako kao ovisnicka hrana, ali na višestruko zdraviji nacin!

* Izlaganje dnevnom svjetlu i smijanje (uz pomoc viceva, smiješnih filmova ili predstava, humoristicnih knjiga i stripova) takoder ublažava neugodne osjecaje koji vode prema ovisnosti o hrani.

Za odvikavanje od hrane izmišljene su brojne dijete, od kojih neke ukljucuju potpuno gladovanje uz lijecnicki nadzor (ne preporucuje se!), druge nalažu izbacivanje sve štetne hrane te povecani unos voca, povrca i sjemenki, a trece dopuštaju postepeno izbacivanje štetnih namirnica.

 

Ovisnost o telefonu - ili o ljudima?

Telefoni, a osobito mobilni, odavna su prestali biti sredstvo hitne i kratke komunikacije radi dogovora za poslove ili susrete uživo. Milijuni ljudi služe se raznovrsnim telefonima radi ublažavanja osjecaja osamljenosti, odnosno radi stvaranja povezanosti s drugim ljudima. Ta je povezanost bestjelesna, ali zbog toga i manje opasna za žrtve osamljenosti, jer u površnim odnosima postoje manji izgledi da ce osjetljiva osoba biti teže povrijedena.

Ovisnost o telefonskoj ili internetskoj komunikaciji zapravo je ovisnost o ljudima, a o ljudima su ovisne osobe kojima u životu nedostaje prisan ljudski kontakt, odnosno koje su preosjetljive na grubosti ili odbijanje u druženju "uživo".

- "Kad cujem da mi je pristigla poruka na mobitel, ili kad vidim da na sekretarici imam poruka, odmah mi se raspoloženje digne." - otkriva Jelica (21). - "Ponekad odgadam citanje ili preslušavanje poruka, jer uživam u tom išcekivanju."

Dokle god komunikacija preko žica ili bežicnih signala ne oduzima previše vremena, ne košta previše novca i ne prijeci druženje licem u lice, ona nije štetna i nije medicinski problem. Medutim, mnogima je njihova osamljenost toliko teška da upadaju u zamku telekomunikacijskog opcenja, sa strašnim posljedicama po zdravlje i standard. Dnevno provode sate nazivajuci znance, šalju desetke i stotine kratkih poruka ili neumjereno sudjeluju u "cavrljanju" na Internetu. Dok su kompjuteri u nešto vecoj mjeri muška strast, telefoniranje i "esemesiranje" cešce pogadaju žene, pa nekima telefonski racuni dosežu cetverocifrene brojke. Koliko se ljudi okrecu SMS-ima radi "utjehe", pokazuje podatak da u Europi postoje centri za lijecenje ovisnosti o telefonskim porukama.

Lijecenje? Najlakše bi bilo telefonsko-kompjuterskim ovisnicima oduzeti aparaturu u nadi da ce se tako "urazumiti" i prekinuti s ovisnošcu, no ta je zamisao varljiva. Naime, prije svega potrebno je ukloniti ono što ovisnike o daljinskoj komunikaciji muci, a tek onda ih nježno voditi kroz smanjenje doziranja telefonima i racunalima. Osamljeni ovisnici o telefonima i SMS-ima nipošto nisu umišljene osobe koje žele biti u središtu pažnje, vec osobe koje duboko pate od nedostatka ljubavne ili prijateljske prisnosti.

 Nažalost, izlijeciti osamljenost i ljubavne frustracije nije lako, pogotovo ako im se pristupa iskljucivo psihološkim putem - savjetima i uputama za upoznavanje ljudi i razvijanje prijateljstva i ljubavnih veza. Naime, osamljenost i seksualne frustracije zapravo su oblici depresivno-anksioznog poremecaja i proizlaze iz osjetljivog, na stres neotpornog živcanog sustava. Stoga i lijecenje od telefonsko-kompjuterske ovisnosti u velikom broju slucajeva treba ukljuciti i upotrebu antidepresiva, lijekova koji jacaju živcani sustav i cine ga otpornijim na stres - pa tako i na stres do kojeg uobicajeno dolazi u meduljudskoj komunikaciji.

www.zdravduh.hr