Sredina je osmoga mjeseca. Listajući svoj rokovnik, koji obavezno svakako posvuda ide sa mnom jer bez njega bi bio kao u zemlji čudesa, vidim da mi preostaju još par stranica do samoga kraja. Očito da se vodim onom narodnom kako pametan piše a budala pamti. No ipak kad te tako jedna mala knjižica prati više od godinu dana i sa tobom ide na svakojaka mjesta postane, htio ti ili ne, dio tebe. Jednostavno se rodi neka magična povezanost. A unutra imam svega: od datuma, crtkarija, brojeva telefona, rasporeda, novogodišnjih odluka (to su oni vicevi koje napišem 1.1. kako bi se mogao kasnije smijati cijelu godinu kad naletim na tu stranicu), popisi za kupovinu, ponešto o zdravoj prehrani, evo i stranice o biljkama za muški stan (odnosno one biljke koje ne trebaju vodu godinu dana ili tako nešto slično), mmm…francuski recept za ukusnu juhu od luka, pjesma Tina Ujevića, Branka Šimića, radno vrijeme teretane ( ovo je već crni humor), popis knjiga koje namjeravam pročitati, natuknice s nekakvih predavanja, tarot otvaranja i uvidi u najdublje dijelove moga bića, neki snovi, hrpa stranica koje su podijeljene na trideset polja i redovito rijetko koja ostaje prazna…nekakve arhetipske slike koje me prate gdjegod krenem…pa na kraju ovo postaje kao nekakav Harry Potter jer ustvari cijelo vrijeme stvaram nekakav talisman koji na kraju počinje i sam isijavati energiju koja je u njega uložena i život postaje čaroban.I iako sam novi rokovnik izrezao, zašio stranice crvenim konopom, uvez zalijepio ljepilom, napravio korice morati ću svoj stari spremiti u moju staru drvenu škrinju i ostaviti ga da čuva povijest dok jednom ponovno ne ugleda svijetlo dana kako bi podijelio koju tajnu ljepote života. Što reći nego čarolija :)