Iskazati nekome ljubav ne znači pružiti mu milostinju ili mu učiniti neku uslugu, a pri tome mu srce ostane hladno. Kako su odbojne i bolne takve usluge. A ljubav izražava nešto što je više od kruha, usluge, dobra. Dijete to najbolje osjeća. Ono se osjeća nesretnim, pa makar imalo sve što zaželi, premda bilo okruženo bezbrojnim čarobnim igračkama, ako ne osjeti majčinu ljubav.

Kažu da su djeca umirala, kad su pred nekoliko desetljeća, iz bojazni zbog zaraze, bila posluživana u rukavicama i s maskama. Dijete želi osjetiti, dodirnuti, opipati ljubav da bi moglo rasti sretno.

Ljubiti i biti ljubljen je životna vrijednost korisnija od samog kruha, od svakog dara. Dar mora biti samo izraz ljubavi koja puno dublje zahvaća u samo čovjekovo biće.

Smisao ljubavi varira u raznim jezicima. Možda je zato i pojam ljubavi zasjenjen, osiromašen, iskrivljen.

Za grčki svijet ljubav (eros) je neka strast, želja, ili čovjekoljublje (filein), svjesno ili voljno. Ali uvijek izražava težnju bića prema drugom biću koje to posjeduje. To je zainteresirana ljubav. Svi izričaji ljubavi - bračna, prijateljska, sinovska, izraz su naše nesavršenosti. "Da smo bogovi, ne bi nam uopće trebala ljubav, jer savršeno biće nema težnja niti potreba", uči Platon.

Za mnoge filozofe ljubav je nešto pasivno: samilost, milosrđe, nenasilje, nešto nedostojno čovjeka. Nietsche gleda u ljubavi posljednjeg neprijatelja kojeg treba uništiti da postanemo svoji, slobodni.

Objava nam je i ovdje putokaz i otkriva nam tajnu ljubavi: u čemu se ona sastoji, kako se očituje, što je ona u svom bitku.

Hebrejski jezik, u kojemu nam je strarozavjetna objava predana, otkriva nam i u izboru riječi što je ljubav. Najobičnija je riječ ljubiti (ahab). Ovom se riječju izriče Božja ljubav (Pnz 7, 8), očinska, bračna, prijateljska i vjernička ljubav. Može se ljubiti ne samo neka osoba već i neka stvar kao zlato, novac, ili čak zlo, grijeh (Mih 2, 2; Izr 12, 1). Stoga sveti pisci upotrebljavaju druge izričaje, koji izriču da ljubav mora biti uvijek osobna, osobni izbor. Služe se riječju spoznati (jadad) da izraze kako je ljubav nešto nježno, trajno, duboko, kao što je zaručnička ljubav koja stvara jedinstvo na svim životnim područjima, a postojana je (Post 4, 1; 17, 2). Ona stvara istinski, prisni, duboki odnos među osobama, veze koje su gotovo rodbinske, stvaralačke. Ova ljubav je nježna kao što su nježne majčinske grudi (Izl 34, 5), sućutna, predana, vjerna.

Kada su židovski rabini tu riječ htjeli prevesti na grčki jezik, u 3. stoljeću prije Krista, našli su se u nemaloj poteškoći. Grčki jezik pozna erotsku, strastvenu ljubav, filantropsku ili prijateljsku ljubav. Ali ti izričaji ne odgovaraju ljubavi koju je Bog objavio. Izraziti Božju ljubav tim izričajima bila bi profanacija ljubavi koju nam objava naviješta. Zato su upotrijebili izraz koji je gotovo bio nepoznat, da izraze pravi i istiniti pojam ljubavi, a to je agape, agapan što prevodimo kao: ljubav, ljubiti.

Taj pojam upotrebljavaju i novozavjetni pisci da izraze bogatstvo objavljene Božje ljubavi. Ne upotrebljavaju nikada riječ eros, rijetko filein, već agape, agapan.

Ljubav-agape kako je snažna riječ! Pavao joj pjeva veliki hvalospjev, najljepši hvalospjev ljubavi. Ljubav je velikodušna, dobrostiva, neprolazna. Nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Ona je diskretna, gotovo neprimjetna, a opet sve zahvaća, svemu daje istinsku vrijednost. Bez ljubavi čovjek je - ništa! S njom je neizmjerno bogat, božanski plodan, nebeski blažen.

Ljubav nas ne čini samo sličnima Bogu, koji je jedini dobar, već postajemo po njoj i dionici božanske naravi, jer Bog je Ljubav.

Ljubav-agape oplemenjuje i produhovljuje eros. Nesavršena smo bića, živimo od želja i strasti. Trebamo ih. One su tkivo našeg života. Bez njih umiremo. Ljubav je mrtva, ako čineći dobro tražimo samo svoje interese. Ne kaže ništa, ako nas bližnji ne zanima. Pogazimo ljubav, ako nekome kažemo: "Činim ti dobro, ali ti me ne zanimaš!"

Ljubav je žrtva, ali nas ona ispunja radošću i srećom. Pogledajmo majčinsku ljubav. Koliko samoprijegora, sebedarja, besanih noći! Ali ljubav prema djetetu sve zaslađuje, usrećuje. Želja i dar su vanjski znakovi ljubavi. Oni omogućavaju da se ostvari ljubav, da se od raspršenih boja spektra stvori sjaj i toplina zrake sunca koja nas miluje i liječi. Tajna ljubavi, tajna je sreće, što sve ljudske želje i strasti slijeva u sklad. Erotska ljubav je divlja, kao životinjski nagon, sebična - često egoistična. Jao onome tko vidi ljubav u sjedinjenju dvaju egoizama. Tu je ruševina, pakao. Ljubav-agape traži ne sebe već drugoga, ne svoje dobro već dobro drugoga, ne svoju sreću nego sreću drugoga. Ljubav-agape je predanje sebe drugome bez pridržaja, traženje sreće za drugoga. Ova ljubav ne osiromašuje niti slabi sreću drugoga kao eros-ljubav, već je obogaćuje, produbljuje, produhovljava, pobožanstvenjuje.

Čovjek je najsavršenije stvorenje na svijetu. Najsavršenije u čovjeku je ljubav-agape. To je Božji dar usađen u srce čovjeka koga je stvorio na svoju sliku. A Bog je Ljubav.

Ljubav-agape se pretvara u spektar živih boja: u nježnost majke, u snagu oca, u svijetlu prijateljsku ljubav, u snažnu zaručničku i bračnu ljubav, u plodnu karitativnu ljubav čovjeka prema bratu čovjeku. Zaista, ljubav-agape je plamen koji je Bog bacio na zemlju i želi da postane živi vatromet i skladna simfonija koja će božanske akorde širiti zemljom i tako stvarati ljepši, bratskiji, ljudskiji svijet - Božji svijet! I svi smo pozvani da u tome sudjelujemo.