Što je svijest?
Mnogi su to istraživali i mnogi imaju svoje viđenje toga.
Svijest je sposobnost razmišljanja i rasuđivanja o svijetu koji nas okružuje.
Svijest je svjesnost o nečemu.
Svjesnost je spoznaja, stečena iskustvom, o činjenicama ili situacijama. Možda izgleda komplicirano, ali će biti objašnjeno. Može se reći i da je svijest svjesnost o tome da smo svjesni.
Počnimo sa onim kako se formira svijest. Svijest je uvijek određena mjestom i vremenom. Dakle mjesto i vrijeme. Vrijeme i mjesto.
Svijest ne mora biti individualna. Svijest ima i kolektiv, grupa, nacija, država ili bilo koji drugi entitet.( politička partija, udruženje građana ) Ali, kako god bilo i čija god svijest da je u pitanju, vrijede ista načela i definicije. Dakle, svijest je određena mjestom i vremenom, a svjesni smo onoga na što obratimo pažnju, jer u našoj svijesti je ono čemu je posvećena naša pažnja.
Svijest grupe je ono čemu je posvećena pažnja grupe. To je, po meni, univerzalno pravilo i uvijek vrijedi. Možda ga vi ne zovete tako, ali to je od prilike to. Postajemo svjesni onoga o čemu mislimo, razmišljamo ili se bavimo. Bez obzira na koji način misao ili osjet dolaze u centar naše pažnje, ono čime je zaokupljena naša pažnja, toga smo svjesni. Budući da je određena mjestom i vremenom, i subjektom u središtu toga, bilo da je to pojedinac ili neki entitet, grupa, nacija, država, ili sl., svijest dobrano zavisi od kalendara.
Kalendar je ona točka svake civilizacije oko koje se sve vrti. Kalendar nas određuje. Kalendar nam ne kaže gdje smo u prostoru i vremenu, jer je ograničen na zemljinu rotaciju oko sunca, ali nam kaže gdje smo i u koje smo vrijeme. ( O kalendaru malo kasnije ) Ali, nije sve zacrtano, samo vrijeme i prostor. Slobodna volja se ogleda u tome čemu posvećujemo pažnju. Dakle, sami izaberemo čemu posvećujemo pažnju, čega postajemo svjesni u zadanom prostoru i vremenu. Sad ovo, sad ono, u momentu smo svjesni samo onoga čemu posvetimo pažnju. Ostalo znamo, čuvamo u glavi,,,,negdje. Ima nešto i u intuiciji, ali o tom potom. Ima nešto i u povijesnom pamćenju, tj svijesti o prethodnim svijestima, uglavnom kolektivnim, ali i pojedinačnim, ako su zapisana ili usmeno prenesena. O tome kasnije.
Svijest je dakle uvjetovana mjestom i vremenom, i onim čemu je posvećena naša pažnja, tj onim o čemu mislimo. Ono o čemu mislimo je u centru naše svijesti, a vrijeme i mjesto mogu imati različite orijentacije.
Ono što definiraju mjesto, vrijeme i naša svijest je točka gledanja, ili naš jedinstveni pogled na svijet, univerzum. On je toliko poseban, jer je osobni, tj ima ga svatko, ali svako ima svoj, jedinstven pogled, izgrađen na određen način, od onoga sto nam je u mislima, tj onoga na što smo obratili pažnju, u određenom vremenu na određenom mjestu. To je toliko individualno, taj pogled na svijet, da se ne može niti podijeliti, niti pokloniti, niti nam se može oduzeti, izuzev, pokušati ispričati ili objasniti.
Možemo se oko jedinstvenog pogleda na svijet slagati, možemo se dopunjavati, ali je svaki jedinstven. Čak se ne može niti promijeniti, ne od nekoga sa strane. Jedinstveni pogled na svijet može mijenjati samo njegov vlasnik, imalac, i to samo po slobodnoj volji, ako ima dovoljno inputa i podataka, koji se uklapaju u njegovu svijest. Isto je i sa sviješću koja pripada nekom kolektivu. I ona je jedinstvena i pripada samo tom kolektivu. Ljepota je da sami odlučujemo čemu pokloniti pažnju, u određenom vremenu i mjestu. Ok, reći će neko, ali, kako da odlučim da ne obraćam pažnju na bol, kad me boli. Hm, lijepo, ali da li smo svjesni da različiti ljudi imaju različit prag tolerancije na bol. Netko ima povrijeđen zglob, a ipak ide dalje i ne osvrće se na bol. Svi imamo drugačiji prag bola, ali i drugačije obraćamo pažnju na to. Evo primjera. Na nogometnoj utakmici nogometaš povrijedi zglob. Okupiran igrom, jer tome je posvetio punu pažnju, nastavlja igrati. Na kraju utakmice, obrati pažnju na svoj zglob i odmah postane svjestan svog zgloba, i tek onda ga počne boljeti. Zar to nije njegov izbor?
To be continued,,,,,,,,, Kalendar