Svijest i svjesnost

 

Što zapravo nudi jedan Duhovni Put ili što bi trebao nuditi?

Zdravlje?

Blagostanje?

Bolji život?

Ništa od toga ili barem ne direktno.

 Duhovni Put trebao bi nuditi mogućnost buđenja, odnosno mogućnost proširenja vlastite svijesti.

Možemo definirati svijest kao sposobnost biti prisutan u sadašnjem trenutku.

 Sadašnji trenutak je jedino važno vrijeme.

Razmislite: prošlost je prošla i više ne postoji, budućnost nije još došla i također ne postoji.

Sadašnjost je dakle jedino postojeće vrijeme.

 

Sadašnjost je jedini trenutak u kojem možemo izraziti naš cijeli potencijal: može zvučiti banalno ali sadašnji trenutak je jedino vrijeme u kojem možemo donijeti odluke i činiti izbore, odnosno jedino vrijeme u kojem su nam dostupne sve beskonačne mogućnosti.

 Biti svjestan toga znači biti svjestan da pomoću naših odluka i izbora stvaramo naš život.

 

Opet banalno: nitko umjesto nas ne može donijeti naše odluke i činiti naše izbore.

 Mi smo dakle kreatori, kreatori vlastitog života.

Koga kriviti ako nam se nešto ne sviđa?

 Koga hvaliti ako nam se sviđa?

Nas same.

 Mi smo uzročni i 100% odgovorni za sve ono što nam se dešava u životu.

Mi smo slobodna bića i svaki trenutak posjedujemo mogućnost promijeniti naš život ako nam nešto ne paše ili ga usmjeriti da bude još bolji ako nam ide dobro.

Život vodimo onako kako mi želimo.

 

Teoretski prekrasno – ali 'realna' situacija nije tako jednostavna: često smo nesretni, bolesni, preplavljeni s problemima i teoretsko prihvaćanje i slaganje s gore navedenim postulatima ne pomaže nam.

Zašto?

Zato što nismo naučili živjeti u sadašnjem vremenu.

Uvijek smo korak natrag u prošlosti ili korak naprijed u budućnosti, odnosno živimo u nepostojećem vremenu i to nije samo nekorisno nego i bolno.

 

 

 

Postoji nekoliko scenarija:

 

1. Naša pažnja je u prošlosti. Patimo i tražimo utjehu u prošlosti misleći kako smo 'tada' bili sretni.

2. Naša pažnja je u budućnosti. U strahu smo jer ne znamo što nas tamo čeka.

3. Naša pažnja luta između prošlosti i budućnosti. Žalimo se na prošlost i tražimo utjehu u nekoj teorijski boljoj budućnosti.

 

Bol i patnja ne postoje u sadašnjem trenutku.

U sadašnjem vremenu postoji samo svjesnost.

Pazite, jer pod pojmom sadašnji trenutak mislim točno na sada i ovdje, ni sekunda prije ni sekunda poslije.

 

Probajte zamisliti: kada ste potpuno fokusirani na nešto što radite, postoji li nešto drugo u tom trenutku?

Na primjer kada čitate neku zanimljivu knjigu, kada ste fokusirani na vaš posao, kada rješavate križaljku, čak i kada surfate po Facebooku?

Ne, ne postoji ništa drugo samo predmet vaše pažnje, sve ostalo je nestalo.

 Zaboravili ste patnju, bol i probleme.

 Koncentrirali ste vašu pažnju, bili ste u sadašnjem trenutku.

 

Ali to nije rješenje jer to nije trajno.

 Često je samo način bijega od odgovornosti.

Čim fokus prestaje, čim ste gotovi s čitanjem, gledanjem i slično evo natrag patnje i problema.

 

Trebamo trajno rješenje.

Trebamo način na koji možemo bivati što više u sadašnjem trenutku i dobiti tako više svjesnosti.

Nemojte sad misliti da će vam bivanje na Facebooku 24 sata na dan ili rad bez prestanka riješiti sve probleme i pomoći vam trajno ostati u sadašnjem vremenu.

 To vam neće dati više svjesnosti, samo više umora.

A kad smo umorni jedino što možemo napraviti je ići spavati, odnosno tonuti u podsvjesno ili nesvjesno stanje.

 

 

 Dobiti više svjesnosti nije dakle tako jednostavno.

Obična pažnja na obične stvari iz svakodnevice nije dovoljna.

Zašto?

Zašto nam činjenica da smo koncentriraniji i fokusiraniji na naš posao ili hobi ne daje više svjesnosti?

 

Zato što nemamo dovoljno široku svijest.

 Trebate zamisliti svijest kao posudu a svjesnost kao njezin sadržaj.

Očito je da će mala posuda sadržavati malu količinu sadržaja.

 Kad pokušavamo ugurati više sadržaja unutar male posude , sadržaj neće nikako stati unutar posude i samo će se preliti van.

Trebamo povećati našu posudu, trebamo širiti našu svijest.

 

Samo nam jedna prava duhovna tradicija ili jedan pravi duhovni učitelj može dati tu mogućnost.

Od rođenja pa nadalje, edukacija, način življenja, društvo i institucije nisu nam davale tu mogućnost, naprotiv, često su funkcionirale na način koji smanjuje našu svijest kako bismo se uklopili u krug određenih zajedničkih uvjerenja i pravila koja nemaju nikakve veze s našim intimnim, istinitim djelom, odnosno s onim djelom koji se treba koristiti u proširenju svijesti.

 

Cijeli duhovni rad je u suštini vrlo jednostavan: proširiti svijest i tako dobiti više svjesnosti.

Postepeno, potpuno proširiti svijest i dobiti potpunu svjesnost, to jest prosvjetljenje.

Duhovni put ili učitelj treba nam upravo to ponuditi: mogućnost proširenja svijesti, vježbe i tehnike s takvom svrhom i ciljem.

 

Jedna izuzetno učinkovita tehnika zove se 'ne-rad'.

To ne znači 'ne raditi ništa' nego raditi obične stvari na neobičan način.

Ova šamanska tehnika oslobađa veliku količinu energije, energije korisne za bivanje u sadašnjem vremenu.

To je način na koji se možemo riješiti naših navika i automatizama.

 

Naše navike i sve što radimo 'automatski' pomiče nas iz sadašnjeg trenutka.

Očito je: peremo zube i već mislimo što ćemo kasnije obući, oblačimo se i već smo u mislima na poslu, jedemo i ne znamo što stavljamo u usta jer istovremeno gledamo televiziju.

 

Nismo svjesni da naši automatizmi zahtijevaju ogromnu količinu energije.

 Zamislite prekidač za upaliti svijetlo: stisnemo ga i 'automatski' se svijetlo pali.

Život ne može biti lakši.

Uzimamo to zdravo za gotovo.

Rijetko mislimo da iza prekidača stoji jedan cijeli energetski sustav koji troši puno više energije od naše male žarulje.

 Isto je s našim automatizmima i navikama.

Mislimo da pojednostavljuju naš život, osjećamo se 'multitasking' ali cijena koju plaćamo je ogromna.

 

Šamani kažu da običan čovjek nema niti malo slobodne energije korisne za duhovno uzvišenje.

Cijela njegova energija zauzeta je oko automatskog, programiranog načina življenja.

Zato je potrebno odmaknuti se što prije od automatizama i otpustiti navike.

Nije teško, dapače, može biti vrlo zabavno ali zahtjeva trud, ustrajnost i pažnju.

 

Želite probati?

Koju ruku koristite za pranje zubi?

 Koristite drugu!

Na koju nogu silazite s kreveta svako jutro?

Siđite na drugu!

Probajte se penjati po stepenica unazad.

 

Budite maštoviti i izmislite sami kako raditi na neobičan način nešto obično.

A kada vaš novi način izvođenja stvari postane navika, izmijenite ga ponovo!

 Sve to će vam dati izuzetno bolju koncentraciju, više energije i, iznad svega, proširenu svijest.

 

marco_bianco_awareness_lid