SVAĐA KAO DIO KOMUNIKACIJE IZMEĐU RODITELJA I ...

Na tržištu možemo pronaći brojne knjige koje se bave problemima odgoja. Razni savjetnici prepuni su uputa kako kvalitetno možemo komunicirati sa svojim djetetom. Roditelji, u principu, imaju dobru volju i žele, naravno, imati kvalitetan odnos i kvalitetnu komunikaciju s djecom. Međutim, u pojedinim trenucima u životu svima nam ponestane konkretnih savjeta, odjednom se ne možemo sjetiti u kojoj smo knjizi pročitali i jesmo li uopće negdje pročitali što točno trebamo napraviti u trenutku kad nam dijete radi nešto neprimjereno i ne želi s tim prestati uprkos svim našim blagim upozorenjima. Upozorenja tada prestaju biti blaga i počinje svađa:
„Zašto tvoj bicikl i opet nije u garaži?
Onoga trenutka kad dijete otvori usta kako bi odgovorilo, bijesni roditelj viče:
„Šuti sad! Misliš da govorim bez veze! Hoćeš li konačno odgovoriti?“, ili nešto slično, u svakom slučaju bijesno i nepromišljeno. Svi smo, ili gotovo svi, prošli kroz takve situacije. Ponekad bih, umorna od diskusije, napustila svu pedagogiju i rekla: „Sad je dosta! Izvoli raditi ono što ti kažem!“ Sreća da me djeca nikad nisu previše ozbiljno shvatila, barem ne na duže vrijeme. Jer ja zaista mislim da suradnički, otvoreni odnos između roditelja i djece ima puno prednosti u odnosu na pravila i zabrane. Djeca postaju samopouzdanija, spremnija za diskusiju, odlučnija... Naravno, pod pretpostavkom da su diskusije poštene. A to nije uvijek slučaj. I nama i djeci u žaru borbe dogodi se da upotrijebimo pograšan ton. To, naravno, nije katastrofa – djeca trebaju odmjeravanje snaga, moraju ponekad isprobavati granice. Međutim, ako to postane prečesto, ako se roditelji i djeca stalno međusobno napadaju i diskutiraju, tada postoji problem. Za djecu je to stresna situacija koja traje, a ona čini djecu nesigurnima i slabi njihov imunitet.

U obiteljima u kojima često dolazi do konflikata, djeca obolijevaju češće od djece u čijim obiteljima vlada mirnija atmosfera. Kad se djeca međusobno svađaju, radi se o nečemu drugome. Ta svađa odvija se na istoj razini i djeca je doživljavaju sasvim drukčije. Roditelji i djeca, suprotno tomu, nisu na istoj razini. Roditelji imaju, zato jer su odrasli, bolje karte. Svako dijete zna: „Ako zaista postane gusto, ako zaista bude ozbiljno, ja ću izgubiti.“ To vrijedi i onda kad dijete slomi roditeljski otpor. Ono se ni u kom slučaju ne osjeća tada kao pobjednik, već se osjeća nezaštićeno i napušteno.

Roditelji bi trebali biti primjeri dobre, kvalitetne komunikacije pune ljubavi. Trebali bi naučiti djecu kako se može izbjeći svađa, a ako do nje dođe, kako svađa može biti fer. Dogovori izmiču kontroli u onome slučaju kad roditelji izgube smirenost. A to je vrlo teško uvijek provesti. Vrlo je naporno uvijek biti pun razumijevanja, pažnje i pokazivati prijateljske osjećaje ako se tako zaista ne osjećamo. Odnos s djetetom treba biti temeljen na ljubavi. Pitanje koje si, kao prvu pomoć možemo postaviti glasi: „Što bih u ovom slučaju rekla svojoj najboljoj prijateljici? Kojim tonom? Na koji način?“ Malo zastati i onda progovoriti. O temi kvalitetne svađe bit će govora u sljedećim tekstovima.

dr. sc. Vladimira Velički
INoptimum.com