Možda ste tužni….osamljeni  danas… nešto vam nije po volji…Uskrs na pragu.. a vi sami…možda vam je dosta svega …i praznika i priprema… kolači vam nisu uspjeli…jaja popucala…možda sutra bude bolje… možda sutra navrati iznenada netko vama drag…ispričate se onako iz srca uz kavu…donese vam nešto.. ili samo topli osmijeh… lijepu riječ…
Susjedi vam naporni.. stalno ih nešto zanima… a vi samo želite svoj mir…ukućani zanovijetaju..ne valja im ništa što ste skuhali…bole vas leđa…dosadila vam svakodnevnica…ništa se ne dešava.. ništa zanimljivo… oko vas žurba.. strka… a vi stojite na mjestu… ne znate kud bi sa sobom.Djeca vam navrate.. samo ako ih više puta zamolite.. a kad dođu.. zadržaće se kratko.. kao žure..unuci  ako ih imate..kažu vam .šuti . mama je rekla da to mogu…
Osvrćete se oko sebe..pitajući se..kud su nestale sve te silne godine…sve manje se gledate u ogledalo.. jer znate da ćete opet ugledati neku novu boru..koje jučer nije bilo..
Vani je prelijep .. sunčan dan… a vi nemate kamo ići…ne da vam se presvlačiti…još ste u pidžami…visite na laptopu…a suđe vas gleda iz sudopera…
Trebale bi napravit frizuru..obojit kosu.. sijede proviruju..a džep tanak… novčanik prazan..lovi vas depresija i panika…..
Kažu.. to je stres..kriza srednjih godina… odite doktoru…hormoni… proljeće..svašta nešto..a vi jednostavno podvlačite crtu..zgurili se na kauču i gledate dosadne serije na tv.. a onda skočite.. sve gasite i izjurite van..raskuštrani..zaslijepi vas sunce…u vašem vrtu otvorili se jorgovani..uberete ih sa smješkom i stavljate u staklenu  vazu nazovete susjedu..najavite se na kavu.. i odlepršate niz put sa mišlju… ma sutra bit će bolje…