Da, ja to jesam...nisam mu rekla, no pomislila sam...
Uvjerenja, uvjerenja – odzvanjala su... Ljubi, rekla mi je Učiteljica – da puno si napravila, međutim većinu na mentalu a dušica je gladna i mršavija od one djece u Africi...

Ali ja nemam diplomu...i opet uvjerenja. A tvoje znanje? Sposobnosti?

Budite proaktivni! .... Spavanje je – znam – najbolji način da se pobjegne od samoga sebe!

Da, i dalje želim biti Učiteljica, duhovni terapeut, no želim biti savjetnik, konzultant i sve drugo što je vezano za komunikaciju...želim podijeliti svoje znanje...
Zazovi anđele! - rekla je. Imaš sve alate, metode, točno znaš kako, i nemoj me to pitati... Pitanje je samo “dali“!? Ono što je najbolje za tebe, za sve oko tebe, posao je našao tebe i ti si našla njega...Hvala ti Bože na tome.

Imam nezavršeni Pravni fakultet  u Zagrebu – nikako se ne vidim u tome i .....moj put je krenuo drugim smjerom!

Radila sam kao grafičar, montažer, u promociji programa kao freelancer za potrebe televizije (Bez dlake na jeziku – Zuhra show, Večernja škola – Praksa, Big Brother, Farma...) Radila sam štošta drugog, jer nisam bila niti činila ono što su drugi mislili da je potrebno... Pročitala sam u nekoj knjizi ono što me je samu dugo mučilo, iako sam bila spremna tvrditi da nema veze sa mnom: Koliko će mi vremena trebati da nešto naučim, a imam toliko već godina? Imat ćete isto toliko godina a nećete to naučiti!?

Moj put je put ljubavi, i svakog dana učim, i svakog trenutka mijenjam mišljenje – no, ipak nebih to tako nazvala, već bi se zadržala na tome da svakog trenutka učim, naučim nešto novo, ili se prisjećam nečega što sam duboko u sebi znala, a okolina mi je pomogla da zaboravim...i ne mijenja mi se mišljenje, već percepcija, svakog dana sve sam svjesnija svojih i tuđih potencijala....

I došao je taj dan, odlazak na Tajland...cijepila sam se i dva sata prije nego je putovnica trebala otići za izradu viza ja sam rekla: ne idem na Tajland... Sam odlazak je bio neočekivan, bila sam potpuno nespremna, u očekivanju novog projekta ostala sam svojim izborom bez njega – zbog odlaska na Tajland...

Završila sam na seminarima verbalne i neverbalne komunikacije (također i iz ovog aspekta spoznala i razumjela što je zrcaljenje ili fotokopiranje), poslovne komunikacije, time & prosperity managementa i dobila potvrdu za upis u radnu knjižicu za menađera primijenjene komunikacije... Reikistica II. stupnja, I. stupanj bipterapije po metodi  Zdenka Domančića, autogeni trening kod dr. Jadranke Škarice, i mnoštvo drugih seminara... Na kompjuteru sam k'o doma – word, excel, photoshop, after effecti, adobe audition,premier, edius – programi su kojima se aktivno i svakodnevno koristim....20, 30 zamolbi, i testovi osobnosti...

Nučila sam kako se daje kritika sa silno puno pozitivizma isključujući riječi poput: ali, uvijek, nikada, morati, „ti“ i sl....što je, koja je važnost i kako se daje povratna informacija – vjerujem, sigurna sam, znam, umjesto nadam se i mislim...

Stava sam da je svaka komunikacija dobronamjerna te imam na umu da je čovjek 10% svoje ponašanje, ostalih 90% je njegovo unutarnje stanje, ono kako se iz nekog svog razloga, iskustva, situacije osjeća, te da stvari ne treba shvaćati osobno. Ili kako kaže ona stara: odijelo ne čini čovjeka – iako puno govori o njemu ?. Ipak valja imati na umu da nemaju svi iste prioritete... da su ljudi različiti, i da te razlike valja uvažavati, poštivati, da nas te razlike ne čine ništa boljim, niti gorim ljudima...za svakoga ima sve, više nego dovoljno, kroz svakoga možemo nešto novo naučiti, svi imamo jednake potencijale i možemo učiniti sve, ali baš sve što izaberemo – ako u to vjerujemo (na tome radim)

Testovi bi rekli da sam na granici da nemam osobnost niti jasan stav, no to je ono o čemu sam puno slušala: 10/90%, razina znanja, percepcija, razumijevanje, iskustvo, uvjerenja uvjetovana okolinom – i onda pitanje: što drugi misle o meni!?... Što bi mislili? Ako znam da postoje razlike, onda i znam da valja prilagoditi način..idem li iz Ljubavi, s dobrom namjerom, što bi drugi trebali misliti o meni!? Da sam luda jer se trudim, a nikoga za to nije briga – to je njihovo pravo, zašto ne, no također znam da sam im ponešto svog znanja prenijela!

Nerazumljiva, nejasna, možda i dosadna, no i obratno, fenomenalnih ideja, zabavna, puna pozitivizma...
Naravno da ne mogu – pogrešno – ne izabirem sudjelovati u svim razgovorima, područjima...jer eto – neki mi se baš i ne sviđaju!

Znam što je suosjećanje i rado ću ući u „tuđe cipele“ ne bih li razumjela situaciju u kojoj se netko nalazi i/ili mu/joj pomogla – u tome uistinu uživam. Pisala sam o mom doživljaju vještice iz Portobella – na svoj način, i priznajem, uistinu joj zavidim, na hrabrosti, dosljednosti... dala je ljubav, ispunila prazninu. Predala je svoje znanje i mirno živjela!

Ja radim za novac, kao i svi – u kontekstu razmjene energije (ne pomažem za novac, pomažem jer to želim, no još nisam kupila cigarete za hvalu) – i što odlučim napraviti učiniti ću savjesno, odgovorno, korektno, najbolje što mogu. Ono jedino što me možda može demotivirati jest okruženje, radna atmosfera, ili ne-atmosfera.

U poslu sam prilično samostalna, no volim jasno definirane ciljeve i otvorena sam za sugestije i neke nove ideje...no također sam svjesna da od mog rada ovisi ili da on utječe na čitav niz drugih zadataka – kako bih to nazvala!? Volim samostalan rad u timskom okruženju – maštovita sam i kreativna, zar ne?

Uočavam detalje i učim ne davati savjete ako za iste nisam pitana, iako nerijetko upućujem na eventualne propuste i/ili moguće pogreške. Nemam diplomu, no naučila sam misliti svojom glavom. Svjesna sam svojih potencijala, te lako usvajam nova znanja i vještine.

Što se tiče pravila i normi, na radnom mjestu držim se zadanih zadatak i okvira te načina izvršavanja istih, međutim zadržavam pravo na vlastito mišljenje, stav, komunikaciju, ponašanje u privatnom životu što ne znači da glumim nešto što nisam već da poštujem i prihvaćam hijerarhiju iz čega god ona proizlazi, no ne dajem mjesta manipulaciji. Prihvaćam zadatke iako mi se ne moraju svi nužno sviđati. Naravno neću napraviti nešto što se kosi s mojim učenjem koje prihvaćam na način da to - JA JESAM. Nemojte me tražit da odaberem između janjetine i teleće koljenice, ili špageta s tunom i fenomenalnom tjesteninom s povrćem – još jedan test osobnosti!

O da, volim horore, no ako baš „moram“ birati između ljubića i krimića a nemam mogućnosti razmišljati i promišljati, izabrati ću Matrix, The Secret, dokumentarac Na rubu znanosti , Zeitgeist tome slično, različito.... Ipak, krimiči razvijaju dedukciju odnosno logičko zaključivanje, povezivanje, analitički pristup problemu, koordinaciju, organizaciju  iako valja dati veliko značenje i ljubićima jer dižu slike, osjećaje, suosjećanje, razumijevanje, prihvaćanje, propuštanje... Zanimaju li nas više boje ili brojevi – koristimo li objestrane mozga dobili smo sve...no...

Kako da odgovorim na pitanje što ja jesam kroz odabire kad ja jesam sve, nisam niti jedno niti drugo, ja jesam i jedno i drugo!

Naravno, jasno mi je da se kroz cijeli ovaj tekst opravdavam za svoje izbore...no to je ono što ja jesam, i nemogu biti ništa osim onoga što ja jesam!

I na sve ovo javi se moj dragi...muž i kaže: tu se sada javlja pitanje tko ti jesi...odgovorim: da, i priča ide iz početka, pa iskopiram cijeli tekst... Krenem ovo pisati, pobrišem i ponovno napišem, jer vjerujem da je određena doza humora dobra, uistinu dobra ?

Toliko...od mene za tebe, za vas!

Tražim posao!
 Ukoliko imate kakav posao za mene u Zagrebu, vrlo rado ću se odazvati!

Hvala hvala hvala!