Teoreticari zavjera upozoravaju na nevoljkost vlade Sjedinjenih Drzava da provedu temeljitu istragu o dogadaju 11. rujna 2001. Dick Cheney se u pocetku protivio istrazi o teroristickim napadima. Kao razlog navodio je da bi time izvori i osoblje bili odvraceni od rata protiv tero-rizma. Prosla je puna godina do dana kad je sluzbena istraga konacno zapocela, za razliku od istraga o napadu na Pearl Harbor i o atentatu na predsjednika Kenne-dyja, koje su zapocde nakon samo devet i sedam dana. Kad je istraga o 11. rujnu konacno zapocela, nudio se niz nedos-Ijednih objasnjenja na pitanja vezana za neuspjeh vojske da sprijeci napade.
Mozda kljuc prevladavanja teorija zavje-re nije toliko u fizickim dokazima koliko u vjerovanju da je vlada zbog skrivenih moti-va progledala kroz prste ill cak ohrabrila te strahovite napade. U najpopularnijoj teoriji zavjere, koja je glasno odjeknula u filmu Michaela Moorea Fahrenheit 9/11, smatra se da je vlada Sjedinjenih Drzava, kojom dominiraju mocni neokonzervativci i trgovina naftom, podrzala tu katastrofu kako bi dobila podrsku javnosti za rat na Bliskom Istoku. lako bi taj rat trebao biti rat protiv terorizma, on je zapravo rat za naftu. On bi takoder uzrokovao poveca-nje potrosnje za obranu sto je dobro za
industriju oruzja povezanu s vladom. Na kraju, rat bi omogucio usvajanje novih represivnih zakonskih odredaba poput Domovinskoga zakona SAD-a koji daje dodatnu moc federalnoj vladi. S gledista ove teorije zavjere, dogadaj 11. rujna samo je ponavljanje dogadaja napada na Pearl Harbor ili potonuce broda Lusitania tijekom kojih je (ako cete vjerovati u tu verziju teorije) vlada stajala po strani i gledala pomor svojih ljudi kako bi dobila podrsku za nepopularni rat.
Takav je scenarij uvjerio mnoge, osobi-to nakon vrlo nepopularnog rata u Iraku. No, je li doista vjerodostojan? Dokazuje li to da je vlada SAD-a doista stajala po strani i gledala kako njezini gradani ginu?
Casopis Popular Mechanics ne slaze se s time. To je glasilo okupilo tim stru-cnjaka koji su proucili teorije vezane za unistenje blizanaca Svjetskoga trgova-ckog centra. Nalazi strucnjaka upucuju na to da su neki aspekti pada tornjeva bili neobicni, all ne i nemoguci jer, koliko se puta u povijesti dogodilo nesto slicno s cime bi se to moglo usporediti?
Uz to, ostatak "dokaza", primjerice navodno otkazivanje letova sluzbenika Pentagona na dan napada, moze biti jednostavno niz slucajnosti, a ne nesto zioslutno. Takoder, predsjednikovo cudno ponasanje kad je cuo vijest moze se shva-titi kao neka vrsta panicne oduzetosti.
Sve u svemu, sugestija kako je vlada dopustila da se dogode napadi 11. rujna,
vrlo je nategnuta. Uvjerljivija je osuda zbog nekompetentnosti, iako treba imati na umu cinjenicu da se brojna izvjesca obavjestajne sluzbe predaju vladi Sjedinje-nih Drzava.
S druge strane, tesko je odbaciti navo-de da su vlada SAD-a i industrija nafte i obrane profitirali u ratu protiv terorizma, koji je objavljen nakon napada 11. rujna.
Bilo je to zlo u kojem ima mnogo dobra posebice ako ste vlasnik dionica naftne tvrtke Haliburton. Stoga se vladu Sjedinje-nih Drzava moze optuziti da je iskoristila tragediju 11. rujna kako bi pomogla svojim prijateljima da profitiraju, no to je nesto posve drugo od nagovaranja na masovno ubojstvo.
Snimke dogadaja 11. rujna najgledani-je su vijesti ikad. Na prvi pogled mozete pomisliti da u tim dogadajima nema nice-ga zagonetnog. Arapski teroristi oteli su cetiri aviona prije nego sto su dva zabili u Svjetski trgovacki centar, treci u Pentagon, a cetvrti u polje u Pennsylvaniji. AI-Qaida je preuzela odgovornost za napad. No, AI-Qaida nije samo teroristic-ka organizacija koja gaji duboku mrznju prema Sjedinjenim Drzavama, nego je i odgovorna za prijasnji napad na Svjetski trgovacki centar. I to je kraj price?
Nije, sto se tice teoreticara zavjere. Oni tvrde da smo zapravo vidjeli namjestenu politicku majstoriju. A tko je odgovoran? Pa vlada Sjedinjenih Drzava, naravno. Ovisno o tome kojoj cete se verziji teorije prikloniti, vlada je ill dopustila pravi napad AI-Qaide, ne namjeravajuci ga sprijeciti, ili su sami izveli cijelu operaciju. Kakvi uvjer-Ijivi dokazi postoje za takvu besramnu pretpostavku?
Mnogo pouzdanija nagadanja zavjere usredotocene su na ono sto je doveio do
napada. Vlada Sjedinjenih Drzava imala je poveci broj obavijesti koje su upucivale na to da AI-Qaida planira napad, sto je poblize opisano u dijelu ove knjige koji se bavi vezom Bush - Bin Laden (str. 28). Dok je vecina nas sklona smatrati da je izostanak reakcije vlade nesposobnost, cinicniji ju umovi smatraju dijelom plana.
Krenimo s detaljnim pregledom klju-cnih dogadaja, pocevsi s incidentom u kojem su se dva putnicka aviona zabila u tornjeve blizance Svjetskoga trgovackog centra. Vecini promatraca taj je dogadaj vrlo jednostavan: avion! su udarili u tornjeve i eksplodirali, tornjevi su se urusili. No, uskoro je ta verzija dogadaja postala temom nagadanja cinilo se vrlo informi-ranin ijuai. Rasprava se usredotociia na
to: bi li udar aviona, popracen vatrom, doista bio dovoljan da srusi tako veliku strukturu.
Sto je doista urusilo tornjeve blizance?

Prema nekim strucnjacima, zgrade 1, 2 i 7 Svjetskoga trgovackog centra jedine su celicne strukture u povijesti koje su se srusile zbog vatre. Posebno je kontrover-zna sudbina zgrade 7 Svjetskoga trgovackog centra u koju avion nije udario, ali se urusila nekoliko sati nakon dva glavna tornja. Nadalje, prema jednom strucnjaku za unistenje, veliki oblaci prasine betona koji su videni kako sukljaju iz tornjeva karakteristicni su za eksploziju, a ne vatru. Drugi navodni strucnjaci tvrde da nacin urusavanja tornjeva ima dojam kontroli-ranog unistenja. Konacno, u rusevinama tornjeva pronaden je rastaljeni celik. Vatra ne bi mogla rastopiti celik, ali bomba bi. Teoreticarima zavjere jasno je sto govore ove navodne cinjenice. Oni tvrde da su tornjevi Svjetskoga trgovackog centra sigurno bili puni eksploziva kako bi kata-strofa bila sto dramaticnija. Zatim je tu Pentagon. Avion koji je udario u Pentagon letio je prema njemu cetrdeset minuta bez presretanja, usprkos postojanju sofisticirane radarske tehnologije i pro-turaketne obrane, a da ne spominjemo blizinu vojne zrakoplovne baze Andrews. Kad je avion konacno udario u zgradu, zabio se u zapadno krilo koje je zbog preuredivanja u to vrijeme bilo gotovo prazno. Ovime se, prema teoreticarima
zavjere, opet potvrduje vladina upletenost u taj dogadaj. Mozda najpoznatiji dio ove zavjerenicke slagalice je notorna snimka predsjednika Busha na kojoj cita pricu djeci u vrticu u vrijeme kad ga je pomo-cnik obavijestio da je prvi avion udario u Svjetski trgovacki centar. Umjesto da krene u akciju, predsjednik je nastavio citati pricu. U filmu Michaela Moorea Fahrenheit 9/11, snimka je koristena da pokaze kako je Bush tocno znao sto se dogada. Njegovo sumnjivo ponasanje, prema teoreticarima zavjere, nastavilo se i nakon napada. Vlada nije dala javnosti na uvid sadrzaj snimljenih glasova i poda-taka o letu ("erne kutije") aviona koji su sudjelovali u napadu na New York. To se nikad nije dogodilo na prijasnjim velikim domacim padovima aviona. Takoder nisu komentirali jesu li u rusevinama pronasli erne kutije. Postoje i nepravilnosti u vezi s identifikacijom otmicara aviona. S obzi-rom na razinu razaranja, sumnja se u otkrice neostecene putovnice jednog od otmicara blizu tornjeva. Nadalje, mnogo je rasprava o identitetu devetnaestorice otmicara. Waleed Al Shehri, jedan od ljudi imenovanih na web-stranicama FBI-ja kao otmicar u napadu 11. rujna, pojavio se ziv i tvrdio da je nevin. Jos su tri identiteta otmicara dvojbena.
Prica o letu 93, cetvrtom otetom avionu 11. rujna, postala je moderna legenda. Putnici na letu 93 bili su u drukcijoj situa-
ciji od onih u drugim avionima koji nisu mogli znati da su otmicari planirali pretvo-riti avione u letece bombe.
Na letu 93, putnici su bill svjesni onoga sto ce se dogoditi, zahvaljujuci mobilnom telefonu. Njihov je avion bio u podrucju Washingtona tako da je bilo jasno da su krenuli prema Bijeloj kuci. Znali su da ce, ako ostanu samo sjediti i nista ne
poduzmu, sigurno umrijeti. Kako smo doznali iz strahovitih telefonskih poziva voljenim osobama, putnici su se odlucili suprotstaviti. Jedan od njih, Todd Beamer, izgovorio je besmrtnu rijec: "Krecemo."
A zatim tisina. Nikakvih poziva vise nije bilo. Sljedece sto znamo jest da je Boeing 757 na letu 93 pao u nenaseljeni dio Penn-sylvanije, u blizini gradica Shanksville. Slu- zbena je verzija da su se putnici pobunili i preuzeli kontrolu od otmicara, te da je u tijeku borbe avion pao na zemlju.

Putnici su zrtvovali svoje zivote kako bi mnogi drugi bill spaseni. Dobili su status americkih junaka.
Danas nema mnogo onih koji ce protur-jeciti tome da su ti putnici doista junaci.
skom pozivu rekao da jedan od otmicara ima bombu. Druga teorija govori da je avion srusen na naredbu vlade Sjedinje-nih drzava prije nego sto je dosao do svoga cilja. Ta je teorija podigla mnogo prasine zbog sugestije da je vlada odobri-la smrt svojih gradana.
Koji dokaz pokazuje da se takvo sto moglo dogoditi?
Prvo, tu je vremenski slijed dogadaja. Kad se let 93 srusio, svi su vec znali sto se dogodilo u Svjetskom trgovackom
Medutim, mnogi se pitaju sto je tocno uzrokovalo pad aviona na takav nacin i tko je ispitao slijed dogadaja te price.
Posljednji telefonski poziv

Dvije se teorije vrte oko leta 93. Prva tvrdi da je u avionu doslo do eksplozije. Tu tvrdnju potkrjepljuje cinjenica da je jedan putnik u svom posljednjem telefon-centru i Pentagonu. Odvijala se panicna pretraga zracnoga prostora Sjedinjenih Americkih Drzava kako bi se otkrilo je li otet jos koji avion. Vlada SAD-a potvrdila je da su prvi avioni lovci s misijom presretanja poletjeli u 8 sati i 52 minute, a drugi su poletjeli iz zrakoplovne baze Andrews u blizini Washingtona u 9 sati i 35 minuta, tocno u vrijeme kad se let 93 okrenuo
za 180 stupnjeva i krenuo ravno prema Washingtonu. U vrijeme kad su lovci F-16 bill svega deset minuta udaljeni, let 93 Jos je pola sata letio prije nego sto se srusio. Je li se moglo pretpostaviti da bi jedan od lovaca F-16 za to vrijeme trebao doletjeti do aviona prije 10 sati i 6 minuta?
Ovo razmisljanje potvrduje nalaz savez-noga kontrolora leta koji je izdan nekoliko dana kasnije u New Hampshireu. Rekao je daje F-16 bio "u zustroj potrazi" za otetim avionom Uniteda i da je "sigurno sve vidio". Takoder, odmah nakon pada, teievizija CBS kratko je objavila da su dva F-16 pratila let 93. Sve je to prilicno sumnjivo, ali pitanje i dalje ostaje: bi li vla-da Sjedinjenih Drzava samo tako srusila vlastiti avion?
Potpredsjednik Dick Cheney 16. je rujna objavio da je predsjednik Bush odo-brio pilotima zrakoplovnih snaga da sruse oteti putnicki avion. Ova izjava ucvrscuje navode da je lovcima F-16 koji su uzletjeli iz Washingtona naredeno da "pod svaku cijenu stite Bijelu kucu".

Covjek bi ocekivao da ce mjesto pada jasno otkriti je li avion pogoden projekti-lom ili se jednostavno srusio na zemlju. Ovdje pocinju proturjecnosti. Teoreticari zavjera uvjereni su da forenzicki nalazi upucuju na to da je avion pogoden u

cvrst dokaz, tvrde teoreticari zavjere, da se u avionu dogodila eksplozija dok je bio u zraku.
Kao kljucni dokaz navode veliku rastrkanost ostataka aviona. Pisma i dru-ge lagane vrijednosti iz aviona otkrivene su trinaest kiiometara od mjesta pada. Avion se raspao u dijelove velicine pet centimetara, a komad jednog motora, koji je tezak jednu tonu, naden je 550 metara od mjesta pada. Drugi ostatci aviona pronadeni su tri kilometra dalje blizu gra-dica Indian Lake. Nadalje, ostatci se nisu jednako razletjeli u jednom pravcu, nego su grupirani u nekoliko skupina. Ovo je

Zagonetni bijeli avion
FBI je odbacio ove sumnje. Kazu da je ostatke papira koji su pronadeni trinaest kiiometara dalje otpuhao vjetar, dok je komad motora, pronaden 550 metara dalje, odletio toliko daleko zbog snaznog udara aviona o zemlju. Zakljucili su da: "Nije pronadeno nista sto nije u skladu s avionom koji netaknut leti prema zemlji".
Ako sve to nije bilo dovoljno, postoji jos jedna zagonetka na koju upozoravaju teoreticari zavjere: zagonetku "bijelogaviona". Nekoliko je svjedoka prijavilo da su vidjeli bijeli avion kako vrlo nisko leti prije nego sto se avion na letu 93 srusio. FBI je isprva negirao da je tamo u torn trenutku postojao takav avion. A zatim, kad su svjedoci uporno tvrclili das u vidili takav avion, FBI je objavio da je tamo doista bio mali privatni avion. S obzirom na to da je letio unutar trideset kilometara od aviona na letu 93, vlasti su zahtijevale da pilot spusti avion s visine 11 kilometara na 1,5 kilometar kako bi provjerio mjestopada i prenio njegove koordinate "za timove hitnih sluzbi". Takvo je objasnjenje samo Jos vise povecalo sumnju u teoreti-cara zavjere. Kao prvo, svi avioni koji nisu vojni, a nalaze se u zracnom prostoru SAD-a, primili su jasnu naredbu da slete na najblize zracne luke i uzletista. Drugo, u vrijeme neizvjesnosti i s navodnim lovci-ma F-16 u blizini, cini se posve neuvjerlji-vim da bi vojska trazila pomoc od pilota u civilnom avionu koji se slucajno nasao u torn podrucju.
Imaju li teoreticari zavjere pravo? Dokaz da su lovci F-16 sustigli avion na letu 93 zabrinjava, bas kao i rastrkanost ostataka aviona. Tesko je povjerovati kako bi vlada dopustila da se avion priblizi Washingto-nu. S druge strane, nijedan svjedok pada aviona nije rekao da je vidio eksploziju aviona. Ako je avion pogocten projektilom, on sigurno nije eksplodirao nakon pada. Mozda treba vise pozornost obratiti na manje raspravljanu mogucnost da je jedan od terorista u avionu imao bombu. To bi povezalo elemente price: putnici junacki preuzimaju kontrolu od otmicara, zatim jedan od otmicara, slucajno ili namjerno, detonira bombu i avion se rusi na zemlju prije nego sto su F-16 prisiljeni na mogucnost da sruse avion. Kakva god bila istina, neosporna je jedi-no hrabrost putnika koji su se nasli u toj situaciji.