ŠTO OSTAVLJAMO SVOJOJ DJECI I SVIMA ONIMA KOJI TEK DOLAZE
Što u nasljedstvo ostavljamo budućim generacijama? Zabluda je ako mislite da se vaše odluke i akcije tiču samo vas, one se tiču vaše djece, unuka i svih onih koji će tek doći.
Živimo u posljednjim vremenima ove civilizacije koja se polako ali sigurno urušava. Iako se u njoj tehnologija drastično razvija te standardi materijalnog života rastu, s druge strane da bi se takav smjer održavao ljudi prekomjerno eksploatiraju prirodna bogatstva ove naše predivne planete. U tom začaranom krugu vrlo mali broj ljudi razmišlja što ćemo ostaviti generacijama koje dolaze. I dok „žanjemo“ darove civilizacije jako je bitno računati i da postoji karmička cijena za to. Što i kakvo nasljedstvo ostavljamo budućim generacijama. Tko će uzemljiti posljedice odluka i djela koje ostavljamo iza sebe? Odluke koje donosimo u sadašnjosti imaju dubok materijalni, emocionalni i duhovni utjecaj na mnoge generacije. Većina ljudi nije svjesna toga i ovakvo promišljanje nije dio njihovih umova.
Gotovo svi ljudi imaju nasljedstvo predaka koje im onemogućuje aktualizirati njihove potencijale. Sve dok se to nasljedstvo ne transformira, njihove energije neće se usmjeriti prema njihovom istinskom putu i autentičnom razvoju.
Svatko od nas ima mogućnost prihvatiti izazov ne samo rada na sebi već i na nezavršenim djelima naših predaka. Iako smo odgovorni za sebe, svoja ponašanja i put, svatko od nas naslijedio je terete i blagoslove koje sami nismo stvorili. Svaki, barem malo svjestan čovjek suočen je s rješavanjem kompleksnih problema koje su mu preci ostavili u nasljedstvo te svojim odlukama i djelima koja ostavlja u nasljedstvo svojoj djeci i potomcima. Bez toga ne možemo razviti svoj potencijal i darove, te promijeniti okolnosti u kojima smo rođeni, u kojima smo odrastali i živimo svoj život.
Sam po sebi život je serija odluka koje netko mora donijeti. Te odluke pokreću akcije, akcije uvijek donose rezultat, a svaki rezultat ima svoju posljedicu. Posljedice naših akcija ne utječu samo na nas već i na druge ljude. Posljedice naših akcija, akcija naših roditelja i predaka ne samo da su prisutne u našim životima već sada, nego su prisutne i biti će prisutne u životima naše djece i onih koji tek dolaze. Odluke temeljimo na informacijama koje percipiramo i tada ih um prihvaća smatrajući ih relevantnim. U ovim vremenima kada je cijelo čovječanstvo izloženo pogibelji (i fizičkoj, egzistencijalnoj, emocionalnoj, ali najviše duhovnoj), ključna stvar je odgovoriti na pitanje na kojim informacijama temeljimo svoje odluke iz kojih će nastati naše akcije te posljedice s kojima se moramo suočiti, ne samo mi već i naša djeca i generacije koje dolaze.
Većina ljudi svoje odluke donosi na temelju neprovjerenih, netočnih ili djelomično točnih i kontradiktornih informacija koje im nameće mainstream narativ. Taj narativ stimulira tzv. „grupni um“ u koji je uključen najveći broj ljudi. Jedan od najvećih psihologa čiji je rad temelj razumijevanja ljudskog uma C.G. Jung „grupni um“ klasificira kao najnižu razinu uma. Takav um nema sposobnost propitkivanja i donošenja ispravnih zaključaka koji zahtijevaju evaluaciju i logično provjeravanje informacija. „Grupni“ um isključuje proces individualnog razmišljanja i automatski prihvaća dominantni narativ. Ako netko uspije, zahvaljujući ogromnim novčanim sredstvima, sili i socijalnom utjecaju nametnuti svoj narativ koji će oblikovati „grupni um“, tada može oblikovati realnost manipulirajući s donošenjem odluka većine i njihovim akcijama. Većina kada prihvati, tj. kada se uključi u grupni um se identificira s njime i sljedbenički prihvaća bez ikakve evaluacije sve što im taj um nameće. Zbog te identifikacije oni „grupni um“ iskušavaju kao svoj, potpuno nesvjesni da je je u prirodi svakog čovjeka božji dar individualnog uma i dar donošenja odluka. Na žalost, u današnjim vremenima većina donosi odluke na temelju „grupnog uma“, kao što je već navedeno. Na taj način većina ulazi u realnost koja je za njih iz nekih centara moći pripremljena. Većina ljudi, iako im je to pred očima, ne može percipirati činjenicu da ti centri moći postoje. Grupni um im nameće ideju da postoje ljudi koji su moćni i kojima je stalo do boljitka čovječanstva, očuvanja prirode i zemljinih resursa te ostalih plemenitih nakana. Većina ljudi prihvaća tu ideju grupnog uma vjerujući da centri moći rade za njihov boljitak. Grupni um koristeći psihološke mehanizme brisanja, distorzije i generalizacije upravlja s percepcijom većine ljudi i na taj način im onemogućuje da vide stvaranost koja im je pred očima. Većina tu stvarnost nije u mogućnosti zbog svega ovoga percipirati. Kada bi ju bili u mogućnosti percipirati, onda bi mogli vidjeti svoju budućnost, ali i budućnost svoje djece i onih koji dolaze. Ta budućnost je već ovdje. To je budućnost nemoći, bolesti, depresije, energetskih kriza, ekonomskog kolapsa i potpune kontrole.
One koji su te budućnosti svjesni, „grupni um“ konstanto napada kroz svoje kanale, a njihov glavni kanal je većina ljudi koja je s tim grupnim umom identificirana. Bez obzira bio vaš um pod utjecajem grupnog uma ili ne ,vaše odluke i akcije uvijek imaju posljedice koje se ugrađuju u interaktivni matrix vaše percepcije i vaših vrijednosti.
Zabluda je ako netko misli da se njegove odluke i akcije tiču samo njega, one se tiču i njegove djece, unuka i svih onih koji će tek doći. Mi u velikoj mjeri stvaramo temelj njihove budućnosti svojim sadašnjim odlukama i akcijama. Bolest, nemoć, konformizam, depresija, socijalna manipulacija i inhibicija, odricanje od individualnog uma i božanskog to je ono što većina ljudi ostavlja iza sebe.
To je glavno pitanje na koje bi bilo dobro odgovoriti. Sam odgovor neće stvoriti ugodan osjećaj. Dobro došli u realan svijet, svijet izvan narativa „grupnog uma“.
osnivač Tranceframing škole
irida
edin.kecanovic
