Blizanci, trojke

Buran obiteljski život

Danas blizanci i trojke više nisu tako rijetka pojava kao nekad. Ali istodobno podizanje više djece iste dobi danas je pravi obiteljski pothvat. O tome govore sami roditelji.

"Jesu li istojajčani ili dvojajčani blizanci?" "Kako ću se nositi s tri bebe?"... Radi li se o dvojkama ili trojkama, budući se roditelji već od najave sretnog događaja sreću s mnogim pitanjima. Mnogi ginekolozi znaju da se budući roditelji dvojki ili trojki više brinu o budućnosti - hoće li djeca biti zdrava, hoće li se ranije roditi (što je često u ovakvim slučajevima). ..

Poslije poroda  u bolnici, povratak kući ne obećava odmor! Neprospavane noći, lančano pripremanje hrane, dojenje...teško pada mami koja je već ionako iscrpljena trudnoćom i porodom. Da ni ne spominjemo stan i auto koji su odjednom  premaleni za nagli prirast obitelji. A svu robu i sve potrepštine treba kupovati u dvostrukim ili trostrukim količinama! Sve su to praktični problemi koji svakodnevni obiteljski život preokrenu naglavce.

Da ne bi "pukli", važno je da roditelji prihvate pomoć. Obiteljski psiholozi, međutim, svjedoci su zanimljive pojave: pojedine majke dvojki ili trojki koje su teže ili kasnije zanijele, smatraju majčinstvo izazovom s kojim se moraju same nositi. Teško im je prihvatiti činjenicu da i one imaju svoje granice: prihvate li pomoć ne znači da su loše majke.

Utrka s vremenom

Čak i kad majka uživa punu muževljevu podršku, kad joj pomaže šira obitelj, kad ima kućnu pomoćnicu, još uvijek ima dojam da ne posvjećuje dovoljno vremena svakom novorođenčetu pa se u njoj razvija osjećaj krivnje. Javlja se svijest o raskoraku između stvarnosti i onoga što je zamišljala  tijekom trudnoće. Stoga su u prve četiri godine života svojih blizanaca ili trojki, majke sklonije depresiji od žena koje rađaju dijete za djetetom. Teško im je što ne mogu, onako kako su željele, voditi jednaku brigu o odgoju djece i uživati u njima.

"Na početku sam paničarila," priča Marija, 44 godišnja  majka Tomice, Branka i Hrvoja, koji sada imaju 8 godina, i dvoje starije, već odrasle, djece - Rudija, 20 godina, i Danice, 24 godine. "Trebalo mi je vremena da se organiziram kako bih mogla s djecom uživati. Najdraže su mi bile šetnje s mojim trojkama."

Majke se često osjećaju izolirane, pogotovo ako su prestale raditi. "Otkako su djeca krenula u školu imam nešto više vremena za sebe. Ponovno se družim s ljudima i razmišljam o tome da si nađem posao sa skraćenim radnim vremenom. U prvim godinama poslije rođenja, međutim, imala sam osjećaj da živim u sasvim odvojenom svijetu i vremenu." - priča Izabela, 42-godišnja majka Matije, Ante i Viktora kojima je sada 10 godina.  A njezin suprug Nikola dodaje: "I mi smo kao par prošli kroz teške trenutke prije nego smo uspostavili ravnotežu jer je par sklon svu svoju pažnju usmjeriti samo na djecu i zanemariti međusobni odnos."

"Moje kćeri nisu kopije!"

Radoznala okolina često izaziva neugodne osjećaje kod roditelja dvojki ili trojki. "Obitelj i prijatelji  dolazili su vidjeti moje dvojke ali i na ulici bi me redovito zaustavljali nepoznati da nešto komentiraju ili pitaju," priča Laura, 35-godišnja majka Leona i Luke kojima je 4, i Marija kojemu je 7 godina.

"Gotovo je nemoguće da vas netko ne primjeti kad gurate dječja kolica s trojkama," objašnjava Nikola kojeg u njegovom krugu jednostavno zovu "otac trojki".

Kometari su od onih idealnih ("Kako je to krasno!") do onih sućutnih ("Kako vam to uspijeva?")  pa je roditeljima često teško dati neki suvisli odgovor. Ostaju u zrakopraznom prostoru. Pogotovo je to slučaj kad su blizanci jednojajčani pa gotovo potpuna sličnost izaziva fascinaciju svojom komplementarnošću.

Stoga roditelji teško nalaze ravnotežu između potrebe da dopuste svojoj djeci da se potpuno otvore jedno drugom i stvore svoj zasebni svijet i potrebe da ih potaknu da u sebi razvijaju zasebne stavove i sposobnosti.

U početku roditelji se ponose što ih lako razaznaju čak i kad su djeca međusobno izrazito slična. Uvijek je jedno sitnije od drugoga, (stariji i mlađi blizanac), ili čuperak na glavi raste u drugom smjeru, ili je osmijeh širi, a gugutanje različito...

I na kraju, ako su nekad i postojali blizanci identično odjeveni od glave do pete, danas je tendencija da nose različitu odjeću. "Pavica i Amelija su dvije različite osobe, a ne kopija jedna drugoj, " objašnjava Pavle, 39-godišnji otac. "Nije nam do toga da se igramo njihovom sličnosti. Naročito pazimo da za rođendan svaka ima svoju tortu i da im ne kupujemo iste igračke..." A majka Laura objašnjava kako nikad za svoje kćeri ne kaže da su dvojke jer bi to značilo da su izdvojene na neki način od ostale djece u obitelji.

Što se tiče trojki ponešto je lakše jer se uspostavljaju različite veze između troje djece. Kako se to lijepo kaže, dvoje je par, a troje društvo. Ipak i tu postoji sklonost tome da se djeca zatvore u svoj trio. "Djeca su se u početku uvijek igrala zajedno," prisjeća se Marija, "ali kad su krenuli u školu, postali su otvoreniji i društveniji.

Ostvariti vezu sa svakim djetetom

Polazak u školu uvijek nameće isto pitanje: treba li djecu upisati u isti razred? Iako bi bilo dobro da im se omogući veći razvoj osobnosti u različitim sredinama, treba uvažavati i drugu stranu: dječji ritam života i navike jer nagla i nasilna promjena loše će se odraziti na cijelu obitelj.

"Ove godine razdvojili su naše djevojčice u vrtiću a da nismo imali puno vremena da ih na to pripremimo," priča Pavle. "Primjetili smo da su otada kod kuće nerazdružive kao da žele nadoknaditi vrijeme u vrtiću. Što se tiče Laure, ona smatra da bi njezini dječaci trebali biti u istom razredu u školi. "Učitelji su skloni tome da djecu razdvoje, ali ja mislim da je to loše i da bi trebali imati više povjerenja u roditeljski sud."

Francuska psihologica Elise Charlemaine, smatra da treba voditi računa o tome da se djecu ne razdvoji "umjetno". "Na primjer, različita odjeća za blizance ne bi trebala biti samo recept nego roditeljima imati i neki smisao. A taj je da se sa svakim djetetom razvije zasebni odnos. Sa svakim bi djetetom  zasebno trebalo provoditi neko vrijeme kako bi se ostvarila individualna veza. "Svako od naše djece traži da bude povremeno samo s nama," potvrđuje Izabela. 

Bdijeti nad ravnotežom u bratstvu

Taj individualni odnos razvija se postupno. U početku, roditelji su skloni da se jednako odnose prema oba djeteta iz straha da se jedno ne bi osjetilo zakinuto ili manje voljeno. "A onda shvatite da su to različiti karakteri i zahtjevi pa se trebate prilagoditi njihovim osobnostima i željama." - precizira Izabela. "I kako biste drugačije shvatili da ste voljeni zbog vas a ne zato što vas se voli kao i onoga drugoga?"

I još jedna roditeljska briga - odnosi unutar bratstva, tj. odnos dvoje ili troje djece jedno prema drugome. Rene Zazzo pokazao je svojim istraživanjima da unutar dječje zajednice dolazi do podjele uloga. Jedan od blizanaca postaje dominantniji i preuzima ulogu vođe. Treba voditi brigu o tome da se takav odnos ne ustali kako jedno dijete ne bi cijeli život dominiralo nad onim drugim.

"Amelija je sklona zapovijedati Pavici jer je čvršćeg karaktera. Mi to nastojimo ublažiti ali s druge strane ne možemo ni pretjerano intervenirati jer želimo uvažavati njihove različite osobnosti," objašnjava Pavle.  Da se zajedništvo i ljubav među braćom ne bi pretvorili u suparništvo, potrebno je uložiti mnogo truda i pokazati puno uviđavnosti.

U pubertetu, potreba djeteta da se potvrdi, može izazvati velike napetosti. "U gimnaziji, Aleksanda i Barbara nisu podnosile da ih drugi učenici neprestano uspoređuju," prisjeća se Helena. "To je posebno teško padalo Aleksandri koja se pod svaku cijenu htjela odvojiti od sestre. Danas je sretna jer su se  upisale na različite fakultete. Što se tiče Barbare njoj je bilo teško odvojiti se od sestre. Usprkos međusobnim predbacivanjima i sukobima one su i danas nerazdruživo povezane: kad se jedna loše osjeća, druga joj podiže raspoloženje,  redovito se sastaju,  druže i međusobno povjeravaju."

Pod uvjetom da odnosi unutar bratstva ne guše osobnost, veze dvoje ili troje braće uglavnom su poticajne. "Dvojke i trojke mogu se međusobno igrati a da im nikad nije dosadno," objašnjava Izabela, " a, usprkos neizbježnim svađama i sukobima, uvijek su međusobno solidarni."

Roditeljima ponekad nije lako suočiti se s tako čvrstom solidarnosti, čak i zavjereništvom. "Ako podviknemo na jednu, druga je odmah tješi i brani," naglašava Pavle. A kad jedno dijete nešto poželi, ostali odmah požele da i oni imaju isto. "Smjesta treba odrediti do kojih se granica smije ići," inzistira Marija. "Podizati tri dječaka iste dobi izuzetno je komplicirano i zahtjevno ali sve se to zaboravi kad ih vidim kako se zajedno igraju i smiju."   

"Pravi" blizanci (jednojajčani) nastaju iz jednog jajašca (jedno žensko jajašce koje se podijeli nakon što ga je oplodio jedan spermatozoid). Njihov je genetski kod identičan kao i spol. Dvojajčani blizanci nastaju iz dva jajeta i mogu biti različitog spola. Većina blizanaca su dvojajčani.

Povećani rizik preranog rođenja

Nekad nije bilo toliko dvojki i trojki. Danas je pojava učestalija zbog napretka medicine. Trojke više nisu posebno izuzetan slučaj za razliku od četvorki i petorki koje još rijetko uspijevaju doći na svijet i svi preživjeti. Broj blizanaca se povećava. Kod svih višestrukih trudnoća postoji opasnost od preranog porođaja (manje od 37 tjedana trudnoće). Stoga, čim se utvrdi višestruka trudnoća, trudnica se pozorno prati kako ne bi došlo do pobačaja i kako bi novorođečad bila zdrava. Porođaj se obavlja u posebno opremljenim klinikama. Još je jedan razlog što je sve više višestrukih trudnoća: lijekovi protiv neplodnosti daju se danas sve mlađim ženama a ti lijekovi i postupci umnažaju mogućnost trudnoće sedam puta.