Što je to dobrota?

 

Eduardo Galeano je napisao : Mogu li Jehova, Alah ili Bog biti tri imena za isto Božanstvo?

 

Tragedija pogrešaka : nitko još ne zna tko je tko.

 

Dim eksplozije je samo djelić puno veće dimne zavjese koja nam blokira vidik.

 

Kako sila rađa silu, svaki teroristički čin nas tjera u sve dublju tamu.

 

Na nedavno objavljenoj fotografiji netko je na njujorškom zidu napisao: -Oko za oko je stvorilo svijet slijepim-.

 

Spirala nasilja i zla hrani nasilje ali i konfuziju, bol, strah, netoleranciju, mržnju i ludilo.

U Porto Alegru u Brazilu je bivši vođa Alžira, Ahmed Ben Bela upozorio: -Sistem koji je izazvao kravlje ludilo vodi i ljudskom ludilu također. A luđaci se zaluđeni mržnjom ponašaju kao i sila koja ih je do toga dovela.

Trogodišnji dječak Luka je prije par dana komentirao : Svijet ne zna gdje mu je dom!

Gledao je zemljopisnu kartu. Isto tako je mogao gledati i vijesti. ( Isječak iz članka – Teatar dobra i zla )

Što je onda dobro?

 

Jesam li ja dobra osoba?

 

Jesam, osjećam se dobrom i želim biti dobra što god to raznim ljudima značilo.

 

Činim dobro jer dobro je činiti dobro.

 

Kakav ću dojam ostaviti na druge zapravo uopće ne razmišljam jer sa dobrotom ne kalkuliram.

 

Možda je preduvjet za biti dobar biti otvoren, tolerantan, voliti i prihvaćati ljude onakve kakvi jesu, možda je potrebno voljeti sebe, biti siguran u sebe, ne imati problema, ne biti sebičan, ne biti lijen….?

 

Uvijek mi zasmetaju komentari oko dobrote : Mislila sam da nisi, ali ti si ipak dobra osoba…. Vidi kako je on ili ona dobar prema svojoj djeci, prijateljima, radnicima…

 

Može i obrnuto…koliko zla čovjek može napraviti dok se ne upita kakav je osjećaj biti dobar ili činiti dobro? Koliko dobar trebaš biti da bi mirno spavao?

 

Koliko dobar moraš biti da bio zadovoljan sobom i svojim životom, koliko dobar trebaš biti da bi bio sretan?

 

Može li dobro pobijediti zlo?

 

Što je potrebno nekome učiniti da bi za njega bio dobar?

 

Milijun pitanja i tumačenja za dobro!

Ne samo kao apstraktno poimanje dobrog ili analiziranje svoje savjesti, što to uopće znači- biti dobar- je još kompliciranije kad se uključe međuljudski odnosi gdje se uglavnom vodi borba za meterijalno i duhovno, tj. crpljenje te iste «božanske» energije iz drugih umjesto iz sebe.

 

Dobro je osnovni etički pojam. Mogli bismo reći: etika je nauka o dobru, ili: moral je činjenje dobra.

 

Dobro je temeljni pojam pomoću kojeg se definira i moral i etika. U religijskoj etici dobro je određeno Bogom.

 

Teško je dati tačno određenje šta je dobro i šta ono sadrži.

Dobro se određuje po sebi (samo od sebe), prema njegovoj savršenosti (visokoj vrijednosti i važnosti) koju ono ima za život i lišnost čovjeka – iako se može odrediti i kao ono čime su ispunjene i zbog čega se izvršavaju moralne norme, ili kao osnovni element ispravnog života, ili kao djelatni oblik kojim se stvara sreća ili najveća sreća za najveći mogući broj ljudi.

 

Dobro kao takvo saznaje se intuitivno, tj. neposredno, direktno se uviđa šta je dobro, čemu treba težiti, šta je ono što treba željeti i raditi.

 

Dobro je ono što se preferira, što se bira, preporučuje i brani, čemu ličnost teži. To je ono što se nužno izvršava, što se poštuje. Ličnost se ponosi izborom dobroga i njegovim izvršavanjem. Dobro se ocjenjuje pozitivno, a zlo se ocjenjuje negativno.

 

 

Dobro kao svrha i savršenost

 

Velik dio naše spoznajne djelatnosti odnosi se na vrednovanje i procjenjivanje ljudi, stvari, događaja i djelatnosti. Kada vidimo da neka stvar odgovara određenoj svrsi ili želji, kažemo da je dobra. Ako joj nedostaje nešto od onog što bi trebala imati, zaključujemo da je loša. Tako ćemo npr. o nožu reći da je dobar ako odgovara svojoj svrsi ili može ispuniti, tj. rezati. Dobro je u tom slučaju savršenstvo noža, ali i razlog zašto želimo kupiti upravo taj, a ne neki drugi nož.

 

Sud o dobru uključuje, prema tome, sud o svrsi.  U tom smislu razlikujemo dva osnovna značenja dobra: dobro u sebi i dobro za drugoga. O tome koliko naka stvar ostvaruje ili služi svrhama radi kojih postoji, ovisi stupanj njezina savršenstva. To znači da sud o dobru uključuje i sud o savršenosti koja nije ništa drugo nego potpuno realizirano dobro.

 

Dobro u sebi i dobro za drugog

 

 Dobro znači svrhu, svrhhe se mogu razlikovati na one koje su u samim stvarima i na one kojima stvari služe. Sve što jest, dobro je u sebi. A reći da je neko biće dobro u sebi, znači reći da je za njega dobro da postoji. Često, poneki videći takva bića,spontano kažu da je bolje da i ne postoje. No, tu treba razlikovati šta je dobro za nas, a šta za samo biće.

 

Ako je svako biće dobro u sebi, ono je, bonum honestum (časno dobro), tj. dobro koje želimo zbog njega samog, a ne radi neke koristi ili ugodnosti, i koje, da bi bilo dobro, ne ovisi ni o čemu drugome.

Za razliku od toga, ono što je dobro za drugoga naziva se bonum utile (korisno dobro) pretpostavlja mnoštvo bića koja su u službi jedna drugima. Stoga je korisno dobro podređeno dobro, jer njegova vrijednost ovisi o dobru drugoga, tj. o časnom dobru ili dobru u sebi. Ono je vrijedno u onoj mjeri u kojoj ispunja svoju ulogu u pripadajućoj mu sredini. Stoga pojam korisnog dobra ukljućuje i pojam reda. Red je neko jedinstvo koje određuje dobro ili vrijednost članova koji ga čine.

 

Može se reći da je časno dobro apsolutno, a korisno relativno dobro, jer je neko dobro korisno samo u odnosu prema nekoj drugoj stvari. Svako biće je dobro u sebi; časno dobro je univerzalno;  korisna su podređena dobra: bez subordinacije nema korisnog dobra; biće koje je neovisno o svim drugima ne može biti korisno dobro. Bog ne ulazi u kategoriju korisnosti; On je samo časno dobro.

 

Iako  se časno i korisno dobro bitno razlikuju,  ipak imaju i nešto zajedničko, a to je pripadnost biću. Samo ono što jest, može biti dobro u sebi, i samo ono što jest može biti dobro za drugoga. Što nije biće, nije ni dobro.

 

Dobro predstavlja biće pod vidom svrhe, predočuje ga ako teži prema nečemu što je  razlog i smisao njegove egzistencije. Jednota, istinitost, dobrota i ljepota su, prema tome, ista stvarnost (tj. biće), ali promatrana pod različitim vidovima.

 

Pojam dobro

 

Iz pojma dobra izvedeno je moralno značenje i ostalih etičkih kategorija: moralno, etički, ispravo, pravilno, vrijedno, ono što se cijeni, poželjno. Ove nove kategorije u stvari predstavljaju samo drugačiju formulaciju osnovne etičke kategorije, a imaju istu moralnu vrijednost i značaj.

 

Sa pojmom dobro u vezi su i svi drugi glavni etički pojmovi – moralna svijest, volja, savjest, norma, ponašanje, postupanje, ocjena, sankcija itd.ove forme morala služe za procjenjivanje vrijednosti etičkih namjera i djela i odbranu ili za napad na dobro ili zlo.

 

Pojam dobro koristi se kao prefiks za obrazovanje pojmova koji iskazuju lijepu namjeru, dobro djelo, kvalitetnu zamisao, vrijedan cilj i pravu aktivnost- kao što su: dobrodušnost, dobronamjeran, dobrotvor. Dobro jutro! Dobar dan! Dobra noć! Naka vam bude dobro!

 

U dobrom moralu i kod zrelih ličnosti nema nikakave sumnje u apsolutnu vrijednost dobra i u nevrijednost zla. Dobro i zlo su na različitim stranama vrijednosnog polja.