Prvo sam mislila odgovoriti u obliku komentara, ali sam shvatila da bi bilo previše, jer toliko toga se u meni posložilo, da jednostavno ne mogu parcijalizirati, izrezati komadić, ostalo zadržati..

Manu me uvijek potakne na konstruktivne dijaloge- a nekako osjećam da su oni u ovo vrijeme važniji (bar za mene) nego neki drugi način izražavanja..

Moje sazrijevanje svijesti je teklo uobičajenim, laganim ritmom, nisam požurivala samu sebe, dok unazad, neposredno prije nego što sam došla na Magicus, taj razvoj nije počeo ubrzanim ritmom..

Sve se ubrzano počelo događati, odvijati pred "očima" moje duše, kao da sam gledala ekran i sve što se odvijalo upijala brzinski, jer vrijeme ističe..

Takav sam imala osjećaj..

Ali ne postoji vrijeme.. postoji samo neprolaznost, i ja u njoj..

Sakupljala sam vrijedno sve poruke sa nebesa, prvo poruke vanzemaljaca, pa poruke božanske, ali nikad iz vidokruga nisam gubila tračak svoje svijesti i svoga stava..

To bi se nazvalo primanje sa rezervom, ali , recimo da to jest tako.

Zašto sam izabrala nick Wendy? Wendy nije vila, ali pozna vilinski svijet..Wendy je naučila letjeti, Wendy voli voljeti..

To je polaznica i okosnica svih mojih puteva..

I tako, od podruma Iluminata, do nebesa iza nebesa, Wendy je sve preletjela, istražila, da bi se opet bez ikakvog tereta na krilima, vratila u svoj vlastiti dom- sebe.

Projekt BLUE BEAM, koji govori o zavjeri Iluminata koji žele kontrolirati ljude i tako stvoriti novi poredak.. Kroz kontroliranje bi čak mogli učiniti to da neki misle da dobivaju poruke od vanzemaljaca, pa čak i Boga (u kojeg vjeruju), pokušaji uvjeravanja da mi imamo dio reptilijanskog mozga, koji je naš prirodni usadak, koji samo treba aktivirati i svi ćemo biti nečiji robovi??

Ma, malo morgen, kako naši Zagrepčani znaju reći..

Sve su to igre uma, koji uporno želi postići monopol.

Chemtrailsi? Možda malo direktnija stvarnost, ali opet, postoji nešto u svemu tome, što nas treba držati i održati u svemu tome, u svoj toj gunguli nadolazeće apokalipse, kanaliziranih poruka, i zavjerama kojima nema kraja..

To nešto je čvrsta vjera u sebe i onaj dio sebe koji nam niti jedan neprijatelj (osim nas samih) ne može oduzeti: LJUBAV, i ČAROLIJA..

Ljubav je jedina stavka u svemu ovome, koja ne podliježe ničemu osim vlastitom rastu, ukoliko to dozvolimo.. I nije otrcana stvarnost, nego snaga koja nadilazi svaku sumnju i pokušaj da je se putem straha i panike omalovaži i smjesti na marginu postojanja..

Ljubav kao takva, egzistira u tisuću varijanti, i uvijek rađa dobre misli, dobre namjere..

Čemu deset zapovijedi, kad je u ovoj jednoj "Ljubi bližnjega svoga kao samog sebe"..dovoljno i sadržano sve?

Sve se vrti i pokreće oko Ljubavi, priznali mi to ili ne..

Ostalo što nam se želi nametnuti je samo iluzija i privid, pokušaj da nas se skrene sa puta kojeg smo sami zacrtali..

Um je dobar manipulator, ali ja sam dobar igrač..Kada sam mu otkrila namjere, on je postao igrač, a ja režiser..

I zato se dobro osjećam..

Koliko mogu izgrađujem i ubacujem ljubav.. Još učim..Još pogriješim, još tu i tamo skrenem s puta, ali se brzo vratim..

Bitno je samo koračati..