Roditelji smatraju uspjehom kad njihovo dijete završi fakultet, uđe u bračnu zajednicu i dobije svoje dijete. Fakultet je bitan zbog dobrog posla, udaja se  također podrazumijeva, a svakako i djeca. To je dobra i uspješna kći! Ukoliko niste u tom okviru, lako je moguće da su roditelji (priznali to oni ili ne) razočarani i/ili se boje što će Vam donijeti sutra.

 

Ženu koja je majka i supruga zajednica prihvaća i posebno cijeni.  Istina, ona uvijek puno radi i žrtvuje se da bi osigurala udoban dom, pravilnu ishranu, pobrinula se da djeca održavaju higijenu, odlaze na dodatne aktivnosti i da se razvijaju... Uostalom ona stalno brine i strahuje, što je normalno.

 

No što je s onom ženom koja je odabrala drugačiji put? Recimo, uspješna, mlada žena koja za vrijeme ljetnih mjeseci mora čekati da se svi izredaju na godišnje odmore jer „ona nema djecu, niti muža s kojim se mora uskladiti pa može ići kad stigne“? Što je sa ženom koja iz raznih razloga ne može ili (ne daj Bože) ne želi imati djecu?  Što je sa ženom koja živi u izvanbračnoj zajednici zbog možda podsvjesnog ili svjesnog straha da joj se ne desi isti (ne)život kao njenim roditeljima? Ili je možda samo osvijestila da nitko ne treba okrutni njenu ljubav prema partneru koja je isto tako stvarna i nježna kao i kod onih udatih. Naravno, na prvu loptu, svi razumijemo takve izbore, no da li je to točno?

 

Naše društvo ili bar neki dijelovi njega, podržava ženu koja je zaboravila tko je (cijelo svoje vrijeme posvećuje djeci i mužu), koja nema vremena brinuti za sebe (jer na kraju dana nema vremena za svoje potrebe), ne stigne odlaziti na tjelovježbu ili tečaj koji bi možda i željela (jer je to preskupo ili opet nema vremena),....no pitam se jesu li te žene sretne i ispunjene? Da li se osjećaju uspješno i misle da su dovoljno dobre?  

 

Djeca, posao, muž, stan i auto svakako ne definiraju uspješnu i sretnu ženu iako to društvo stalno nameće. A tko je onda uspješna i dobra žena?

 

Uspješna i sretna žena zna tko je (ono nešto, iznutra, što čuči negdje zakopano kod većine), što voli i želi (da se ne boji izraziti i pitati za sebe), uzme si vrijeme za sebe i svoje potrebe (jer jedino ako daješ sebi možeš i drugima), brine se za svoje zdravlje (ne ignorira simptome umora i nesanice, PMS jer oni ostaju tu, postaju gori, a ona bolesnija).

 

Uspješna i dobra žene cijeni najprije sebe, a onda djecu, muža, obitelj,  prijatelje. Ona najprije daje sebi zato jer zna da vrijedi bez obzira što dobije za rođendan ili Božić. Ako nismo dobri prema sebi samima, kako možemo bez primisli i nekih očekivanja biti dobri prema drugima. Ako pak imamo primisli ili nismo iskreni ili manipuliramo...

 

Zahvaljujući društvu, ponekom prijatelju i rodbini, te njihovoj nemogućnosti da prihvate drugačije, želim izjaviti da sam shvatila (iako mi je trebalo) da - znam i osjećam da vrijedim iako nisam udata i nemam djecu. Smatram se vrijednom i dobrom jer pokušavam osjetiti iznutra koje su moje potrebe i prilagoditi se tome, trudim se biti bolja sebi i ljudima oko mene, pomažem gdje i koliko mogu, radim posao koji volim (iako za njega ne trebam moju diplomu), imam partnera koji me podržava baš takvu kakva jesam.  Stoga sljedeći put, kad se bude održavao nekakav obiteljski skup ili druženje prijatelja, ne želim da me itko pita kad ću se udati i što čekamo s djecom!

 

Iako je ponekad teško živjeti u društvu s nefleksibilnim okvirima, zahvaljujem Vam jer ste pomogli da osvijestim da vrijedim i da točno shvatim tko sam.