Oduvijek sam se bojala i micala od ljudi koji kao promiču neku duhovnost i više stanje svijesti, a zapravo su opsjednuti stvarima koje su po meni karakteristične za izrazito niža stanja svijesti, poput hrane, seksa, novaca, odjeće, nakita, skupocjenih vozila itd...

 

..čak i kad se takve vrijednosti i očita opsjednutost njima zove lijepim, zagonetnim i produhovljenim nazivima poput „tantre“, „estetike“, „predanosti“, „posvemašnje ljubavi“ i još svakako..

 

..bojim se da se radi o manipulatorima koji doduše dobro poznaju ljudsku psihu i psihologiju pa se koriste laskanjem, povlađivanjem i materijalnim poklonima da bi pridobili ljude uza se s isključivim razlogom da zadovolje isključivo vlastite potrebe...

 

..i to niske potrebe...

 

..također držim da opsjednutost bilo čime, sama po sebi nije dobra kvaliteta, i da je potrebno poznavati i interesirati se za različita područja života/znanosti/duhovnosti/filozofije/umjetnosti/povijesti i sl., kako bi se oformila cjelovita i zrela ličnost...

 

..također, po meni nije dobro ukoliko se ne može održati koncentracija i posvećenost svim aspektima podjednako, već cijelo vrijeme bježe misli, djela i um ka nečemu čemu se ne možemo ili ne želimo othrvati, naročito ako se radi o porivima koji su iznikli na nižim razinama svijesti...

 

..navest ću i primjere-iako vjerujem da će mi mnogi to zamjeriti-ipak, ja i opet ne mogu, a da ne povičem kralju da je gol..teško mi je naime, slušati o duhovnosti i kreposti od osoba koje su očito (pre)opsjednute fizičkim izgledom ,npr. nose obuću isključivo od najfinije krokodilske kože, najfinije bijele haljine, i očito je da troše (pre)velik dio svog dana i vremena pred ogledalom njegujući frizuru i bradu…

 

pri tome ne mislim i ne želim reći da je lijep estetski i njegovan izgled nešto loše, već da se ponekad osobe koje se kunu na vjernost svojim duhovnim načelima i stremljenjima ka višoj svijesti, previše olako i previše obilno prigrljuju svjetovne navike i nazore, koji  su zapravo banalni i površni i nevažni i pomalo niski..

 

..također mi je čudna situacija u kojoj je osoba prepoznata kao Bog od strane mnogih ljudi i pristaša, mislim da se ta osoba čak i sama deklarira kao Bog, a uza sve to, ta osoba ima dobrih 200-tinjak kila i živi sa valjda 40 žena…

 

..čudno mi je takvo Božanstvo koje se samo ne može othrvati jednom od najnižih poriva-prekomjernosti u jelu i tjelesnim užicima, i mogu iz usta takve osobe izlaziti najljepše priče, soneti, bajke, obećanja i pouke o kreposti, ali za mene osobno će iznad glave takvih pojedinaca uvijek lebdjeti jedan ogroman upitnik…

 

..osim što su mi jako sumnjivi i čudni takvi duhovnjaci i živuća božanstva, još su mi čudniji ljudi koji takvo što mogu „popušiti“..

 

 

..eto i opet mog skromnog mišljenja, koje je, kažem samo moje..