Smijaću se i lakše ću moći da svarim neke stvari; smijaću se i olakšaću sebi teret; smijaću se i život će mi se produžiti, jer je to tajna dugovječnosti, a koju ja sada posjedujem. Smijaću se cijelom svijetu. Najviše od svega, smijaću se sebi, jer je čovjek najsmješniji kad sebe uzima suviše ozbiljno. Nikada neću upasti u tu klopku uma. Jer i ako sam ja najveće čudo prirode, zar nisam ipak samo obično zrnce koje bacaju vjetrovi vremena?

Da li ja stvarno znam odakle dolazim i kuda idem? Neće li moja briga zbog ovog dana izgledati besmislena za deset godina? Zašto bih dozvolio da me danas uznemiravaju sitni događaji? Šta može da se desi do zalaska sunca što ne bi izgledalo beznačajno u rijeci vijekova? Smijaću se cijelom svijetu. A kako da se smijem kad se suočim sa čovjekom ili djelom koji me toliko vrijeđaju da mi tjeraju suze na oči ili mami psovke?

Vježbaću sebe da izgovaram četiri riječi sve dok one ne postanu tako jaka navika da će se javljati u mom umu kada god dobro raspoloženje prijeti da me napusti. Ove riječi, prenošene od davnina, nosiće me kroz svaku nevolju i održati mi život u ravnoteži. Ove četiri riječi su: “I TO ĆE PROĆI.”

Smijaću se cijelom svijetu.

Sve zemaljske stvari će proći. Kad mi srce oteža od patnje, tješiću se da će i to proći; kada sam ushićen uspjehom, upozoriću sebe da će i to proći; kad me ščepa siromaštvo, reći ću sebi da će i to proći; kada me optereti bogatstvo, reći ću sebi da će i to proći. Da, zaista, gdje je onaj što je gradio piramide? Zar nije i on pokopan u njihovom kamenju? Neće li i piramida jednog dana isto biti zakopana ispod pijeska? Ako sve stvari prolaze, zašto bih se ja brinuo za današnji dan?

Smijaću se cijelom svijetu.

Obojiću ovaj dan smijehom, uramiću ovu noć pjesmom. Nikada neću raditi da bih bio srećan. Bolje da budem suviše zaposlen da ne bih imao vremena za tugu. Uživaću današnju sreću danas. To nije zrno da se drži u kutiji. To nije vino da se čuva u flaši. Ona se ne može sačuvati za sutra. Ona se mora sijati i ubrati istog dana, i ja ću to raditi, od danas pa nadalje.

Smijaću se cijelom svijetu.

Mojim smijehom sve će stvari biti smanjene na svoju pravu veličinu. Smijaću se svojim neuspjesima i oni će nestati u oblacima novih snova. Smijaću se svojim uspjesima i oni će se skupiti do njihove istinske vrijednosti. Smijaću se zlu i ono će umrijeti neiskušano. Smijaću se dobroti i ona će uspijevati u izobilju. Svaki dan biće trijumf samo ako moji osmijesi izmame osmijehe od drugih, a ja to radim iz sebičnosti, jer oni na koje se mrštim su oni koji ne kupuju moju robu.

Smijaću se cijelom svijetu.

Odsada ću liti samo suze od znoja, jer suze od tuge, kajanja, ili razočarenja nemaju vrijednost na tržištu, dok svaki osmijeh može da se zamijeni za zlato i svaka ljubazna riječ, izgovorena iz mog srca, može da sagradi dvorac. Nikada neću dozvoliti sebi da postanem tako nestrpljiv, toliko mudar, toliko dostojanstven, toliko moćan, pa da zaboravim kako da se smijem sebi i svom svijetu. U ovome ću uvijek ostati kao dijete, jer jedino mi je kao djetetu data sposobnost da gledam naviše u nekoga. Nikada neću prerasti svoj krevet.

Smijaću se cijelom svijetu.

I sve dok mogu da se smijem neću biti siromašan. Ovo je, dakle, jedan od najvećih poklona prirode, i ja ga neću proćerdati. Samo smijehom i srećom mogu postati istinski uspješan. Samo uz smijeh i sreću mogu da uživam plodove svoga rada. Da nije tako, bolje bi bilo ne uspjeti, jer je sreća vino koje pojačava ukus jelu. Da bih uživao u uspjehu moram imati sreću, a smijeh će biti djevojka koja me služi. Bicu srecan. Bicu uspjesan.

Og Mandino - “Najveća tajna na svijetu”