...prelistavam knjigu Stevena Shapira "SLUŠANJEM DO USPJEHA", nisam je neko vrijeme držala u rukama... evo još jednog važnog odlomka:

UŠUTITE I PRESTANITE TOLIKO GOVORITI !

Odakle nam ideja da se moramo pobrinuti za rješavanje problema drugih ljudi ? Odakle nam uvjerenje da prijatelju u nesreći moramo dati odgovor na njegova pitanja, kad je jedino što stvarno želi i treba - netko tko će ga saslušati i razumjeti ?

Ne želim da jednostavno i brzo rješite ozbiljan problem !

Nuđenjem brzog rješenja, vi diskreditirate ozbiljnost nečijeg problema, a time i tu osobu. Šaljete poruku da je problem te osobe beznačajan, jer sve što ta osoba mora napraviti da bi ga riješila je slušati vaš savjet !

"Kad imam loš dan na poslu ili nesuglasice sa svojim nadređenim, željela bih o tome nešto reći svom mužu. Treba mi netko tko bi me saslušao, kako bih iznijela svoje razočaranje ili bijes. Međutim, dok završim sa svojom pričom, on već ima rješenje za moje probleme. Reći će: Sutra ćeš napraviti ovako... Nakon toga ja se osjećam još više razočarana, zato nazovem svoju prijateljicu i njoj sve ispričam. Odmah se osjećam bolje, kad je čujem reći: Pa izgleda kao da te je to stvarno pogodilo..."

Veoma rijetko ljudi koji su nam se povjerili sa nekim svojim problemom od nas očekuju da taj problem za njih i riješimo. Čeznemo za nekim tko bi znao saslušati, razumjeti i brinuti se... Moramo prestati odgovarati i davati savjete ! Zaboravite na vašu ulogu "gospodina doktora". Samo slušajte !