Novo doba i moderne komunikacije neumitno dovode do otuđenja čovjeka. Kako je, pak, sociološko biće (bar većina) - pored izdvojenosti -neophodna mu je i potvrda drugih.

Kako pisanje zahtijeva najmanje uloženih materijalnih sredstava (kada su u pitanju internet-socijalne mreže) bivamo preplavljeni radovima nesrećnih bića koja su u ubjeđenju o sopstvenoj genijalnosti, a konstruktivne opaske pravdaju floskulom da se o ukusima ne raspravlja. To je nepobitno, ali ako razmjenjujemo doživljaj Baha ili Bramsa. Ali koliko mogu opstati nadzori ako uporedjujemo Čajkovskog i Halida B. Očito da takav pristup gubi utemeljenost.

Ne pročitavši nikakva štiva (izvan djelomično zacrtane obavezne lektire osnovne i srednje škole) nahođeni stihovanom formom usvojenom u predhodnom periodu te začinjenom – najčešće – sopstvenom patnjom ulaze u apsolutno stran prostor unutar kojeg se gube. Uz pomenuto izbjegnuta je svakodnevna zamka da se ne podpadne pod bilo čiji uticaj i nastavi sa artikulisanjem sopstvenog, autentičnog iskaza. Ako se tomu pridoda i vezani stih (posebice glagolska rima) samo zajedljivci ne mogu da ne zamijete tako krunska djela.

Srećom da u okruženju u kojem obitavamo ne postoje vrijednosni sistemi pa poslovićnim biva da se nekim ubogim autorima (čiju kreativnu specifičnost čini stajling preuzet iz vođene fantazije sa prepoznatljivim boemskim atributima – kada već ne posjeduje djelo što je manje bitno) dodjeljuju i priznanja. Priča se svodi na to da uporni uspijevaju.

Uz pomenuto se iznađu i poručeni znalci koji će iz (materijalnih) ubjeđenja da iznađu opravdanost za etabliranje djela.

Okruženju je bitno da imaju takav životni segment jer je neophodan za civilizacijske tekovine. I najčešće na lokalnim nivoima.

Kada je u pitanju internacionalizacija djela koja zahtijeva neprikosnoven kvalitet poseže se za institucijom međudržavne razmjene gdje isti bivaju pozvani. Svedenica je «htjeti», a ko još od rada živi. Tako u nedogled...

Ako se detaljnije pozabavimo analizom prispjelog konglomerata jasno će biti da se radi o psihoterapijskom momentu koji se sugerira oboljelim u cilju oslobođenja od frustracija. Problem nastaje kada taj i takav iskaz postane normativ jer i oni koji znaju kako ne bi ulazili u duel gdje će izmanipulisana javnost uvijek stati na stranu «slabijih».
I to i nije tako loše, ali oprostimo im – ne znaju što čine. Kao i to da najmirisnije cvijeće izrasta samo na kvalitetnom đubrivu...

Emir Sokolović

http://www.knjizevnost.org/