Sjećanje na Irsku, koje se tek djelomično provlači kroz moj život, a potpuno sjećanje koje se vratilo mom najstarijem sinu, Juraju...Svega se sjetio..cjelokupnog tog divnog života..

večeras odlučih potražiti neku pjesmu, onako živu, vatrenu, irskog melosa..

I naiđem na ovu..Koju do sada nisam čula..Pustim je da ide, a Juraj mi iz sobe počne govoriti: mama, baš TU pjesmu slušam cijeli dan u knjižnici...

I što reći? Lijepo je podijeliti sjećanja, ne samo iz ovog života, nego i dalje, još iz dalje prošlosti..

A još je ljepše kad prepoznamo i sretnemo biće sa kojim smo baš ta sjećanja zajedno proživljavali...

Duše su iste na tom putovanju, samo mijenjaju svoja "Vozila" u kojima putuju...