Wikipedia i blogosfera

Licemjerje ili hipokrizija je čin kojim se osuđuje ili poziva na osuđivanje drugoga dok je kritičar i sam kriv za ono za što osuđuje drugoga. Etimološki potječe iz riječi hypokrisis koja znači "gluma". "Hipokrit" u antičkoj Grčkoj je bio termin za glumca odnosno osobu koja namjerno zavarava druge.

U kršćanstvu ne spada među Sedam glavnih grijeha, no jedan je od češćih grijehova današnjice
nisam siguran jel sam temu trebao možda staviti na filozofiju,ali mi se činilo da je ovdje primjerenije...

Svi se pozivamo na neku duhovnost na ovaj ili onaj način, ali sam došao do zaključka da se u svakoj vrsti duhovnog nauka nalazi i klica hipokrizije...ponekad ona ode u krajnost i tada je lako uočljiva, ali često je na prvi pogled nema i vrlo je perfidno zakukuljena...

Hipokrizija je licemerno zastupanje stavova, vrednosti i uverenja u koje ličnost ne veruje.

Piše:

Jadranka Brnčić: Parezija

Riječ hipokrizija dolazi iz grčkoga hypókrissus, što znači gluma, ne samo na kazališnoj sceni, nego i u životu – pretvaranje da tko ima odlike i uvjerenja kakva zapravo nema ne bi li se predstavio superiornim nad drugima. Jednom riječju hipokrizija je prijetvornost, licemjernost.

U nizu povijesnih i suvremenih situacija vidjeti institucionalnu Crkvu kao prijetvornu i licemjernu i nije tako teško. Međutim, reći da je hipokrizija nesrazmjer između realnosti i retorike, ili čak između riječi i djela nije dostatno.

Hipokrizija nije samo moralna kategorija – to je sam njezina očigledna strana – ona je i intelektualna tj. etička kategorija. Kada govorimo o stanovitoj dvojnoj savjesti, razlomljenoj između riječi i djela, nužno je uključiti i treći element – prešućivanje, štoviše zavjeru prešućivanja.