ŠESTI UVID – pojašnjenje prošlosti

   „Šesti uvid zapravo je svjesnost o trenucima u kojima gubimo unutarnju vezu s božanskom energijom. Često primjećujemo kako u takvim trenucima pribjegavamo osobnim (i nesvjesnim) načinima manipuliranja drugima ne bi li došli do njihove energije. Ove manipulacije u pravilu su ili pasivne ili agresivne.

   Najpasivniji pristup mogao bi se nazvati pristupom žrtve ili tipa „Jadnika“: neprestano pridavanje negativnih boja određenom događaju, obraćanje za pomoć drugima, opisivanje događaja na takav način da se u drugima pobudi osjećaj krivnja (čime ih prisiljavamo na to da nam daju pozornost i energiju).

   Manje je pasivan pristup distanciranja ili „Nedostupnosti“: neodređeno odgovaranje na pitanja, nespremnost na preuzimanje bilo kakvih obveza, navođenje drugih na to da nas prate kako bi nas razumjeli. Kada nas drugi slijede, pokušavajući nas shvatiti, stječemo njihovu pozornost, a time i energiju.

   Agresivnija od ova dva tipa jest kritičarska metoda ili pristup „Ispitivača“: traženje pogreške u postupcima drugih, stalno budno praćenje. Uhvatimo li ih u nečem što smatramo pogreškom, oni postaju samosvjesni, pretjerano oprezni, zabrinuti zbog toga što ćemo misliti. Oni nas promatraju krajičkom oka i tako nam daju pozornost i energiju.

   Najagresivniji je stil „Zastrašivača“: ponašanjem pokazuje da je izmaknuo nadzoru, da je eksplozivan, opasan i svadljiv. Drugi nas pomno promatraju i tako primamo njihovu energiju.

   Zbog toga što smo skloni ponavljanju ovakvih manipulacija sa svakom osobom s kojom se sretnemo, te organiziranju životnih događaja na temelju ovih pomagala, njih je moguće tumačiti kao „drame kontrole“, učestale obrasce koji, čini se, unedogled izazivaju jednake životne situacije. Međutim, kada te drame jednom dovedemo do razine svjesnosti, počinjemo primjećivati svaku situaciju u kojoj im se priklanjamo, te smo tako više u stanju ostati povezani s unutarnjom energijom. Analiza našeg ranog djetinjstva može nam otkriti kako su se naše drame kontrole razvijale, no jednom kada im oprostimo, uvidjet ćemo dublje razloge zbog kojih smo dodijeljeni vlastitoj obitelji. Iz roditeljskih odlika i iz konkretnih razvojnih pitanja koja oni nisu dovršili, možemo izvesti svoju zadaću ili „misiju“ u svijetu.“

   Analizirala sam… i bilo mi je vrlo zanimljivo. Nema dvojbe da ja pripadam tipu Nedostupnosti… i često bježim… ne od životnih problema – njima stanem na sred puta i pogledam ih u oči pa bude kako bude, al' se nešto ipak riješi. Bježim od ljudi… da vidim kome je stalo, a kome nije; koga ću pustiti na miru, a kome ću se vratiti.

   Nedostupni tip obično ima roditelja Ispitivača (a tip Jadnika – Zastrašivača). Rasla sam pod budnim okom roditelja Ispitivača koji je stalno pratio hoću li pogriješiti, kada i u čemu ću pogriješiti. Valjda sam zato i bila toliki perfekcionist, valjda sam se zato uvijek trudila biti savršena. To mi je utjeralo strah u kosti – uvijek na oprezu, uvijek budno prateći kako će ljudi reagirati na moje ponašanje. No, dosadilo mi, ljudi! Nisam savršena i baš me briga što će mi tko reći! „Još se nije rodio tko bi svakome ugodio“, rekli bi naši stari… i ja sam im zahvalna… Lijepo je biti nesavršen! Divota!