U prvom "izvještaju" o božjem stvaranju, sve lijepo piše, ako se ima hrabrosti čitati između redova i pojasniti zavrzlamu, koju samo ljudi znaju napraviti, oduzevši tekstu bitnu srž, i dodavši neke svoje priče i pričice, ne bi li tako ljudima manipulirali..
I uspjeli su, sasvim dobro su uspjeli u tome.
Ali uvijek ima nekih duša, koje se ne zadovoljavaju samo ponuđenim, nego, ne samo da čitaju između redova, nego ulaze u one tajne kodove, ispisane dijelove istine, koji u zajedničkoj memoriji sjećanja ipak još postoje.
Zašto uopće postoji seksualnost, i zašto se uporno u većini slučajeva svrstava u grijeh, jer, sve se još ukalupljeno drži u svojim snažnim okvirima.
Pa kaže: (treći dan stvaranja).."Neka proklija zemlja zelenilom-travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako po svojoj vrsti, nose svoje sjeme.."(post.1:12)
Da bi na kraju, poslije svega, ipak pisalo: "Kad je Jahve, Bog sazdao nebo i zemlju, još nije bilo nikakva poljska bilja niti raslinja na zemlji.."
Zašto o ovome pričam a ne o seksualnosti?
Ovo je samo onaj prvi zbunjujući uvod u nesuglasje napisanog.
Tek, poslije svega stvorenog, dolazi stvaranje čovjeka:
" Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,MUŠKO I ŽENSKO, stvori ih..I blagoslovi ih Bog i reče im, plodite se i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite"..
Da bi ipak kasnije, bog stvorio čovjeka, i rekao da nije dobro da bude sam.. Pa mu načinio i ženu,ali koja je za vođenje ljubavi tek spoznala kasnije, kad je zagrizla u jabuku znanja i shvatila, da seks ne služi samo za oplođivanje i množenje, unijela dušu u svaki čin seksualnosti, i bila prognana i prokleta, zajedno sa svojim partnerom- i palim anđelom, koji je zapravo bio Svjetlonoša, ukazivač istine, koja se opet sakrila u svetu knjigu, i tisuljećima ljude držala u strahu..
I još se taj strah provlači kroz tkivo današnjice.
Koliko još ljudi ima, koji seks banaliziraju i vjeruju da samo služi za opstanak vrste, jer u početku, to i jest bio njegov cilj.
Ako prolistamo zabranjenu povijest (a ima je u mnogim knjigama), mogli bi zaključiti da su donosioci života, ili bogovi-astronauti-znanstvenici, zaista željeli da se naš planet napuni, da ljudi vladaju svime što im je darovano, ali, nisu možda računali na to, da će baš ti ljudi spoznati dušu u sebi, i da nisu samo meso i krv, nego još mnogo više..
Možda su ti bogovi željeli da ljudi ostanu na nivou robova, u smislu, mogu koristiti sve na zemlji, ali, u granicama dozvoljenog, i uz jednu dozu straha, jer, nisu dostojni da budu kao bogovi.
I prvo na čemu su pali,je upravo seks, kao nešto što je strogo određeno i ima određenu svrhu..
Međutim, oplemenjena seksualnost dovela je baš te stvorene ljude na razinu boga, jer su sami mogli odlučivati o svojoj sudbini i stvarati novi život kako žele, ili ga uopće ne stvarati..
Svjetlonoša je rasvijetlio mogućnost slobodnog izbora, i momentalno ga se svrstalo u limbove pakla, jer, nikako ne pristaje uz tisućljetne okvire manipulacije.
Sada smo u vremenu, kada smo daleko otišli u našem buđenju. Koji se žele probuditi, postaju oni koji se ne boje napraviti iskorak.
Zemlja je napućena. Možda i previše. Kažu da će muškarci za milijun godina izumrijeti, jer, od početka postoji greška u njihovim kromosomima.
Nije greška. Radi se jednostavno o tome, da je davno već određeno vrijeme za sve..
Seksualnost više nije određena samo za svrhu plođenja i rađanja. Seksualnost se podiže na božanski nivo, i nije svedena samo na muško-ženski odnos. Seksualnost se počinje odvijati između dvije duše, koje se mogu božanski voljeti, čak i ako su istoga spola.
Neki to još smatraju blasfemijom, ali ja osobno mislim, da je to prijelaz u ono divno, buduće vrijeme, kad tijela, fizička tijela, više neće biti potrebna, bar ne u ovom obliku, za istinsko vođenje ljubavi.
Sada se učimo voljeti dušom, ne upirući prste na grijeh i griješnike.
Jer takvi ne postoje.. Postoji samo beskrajna volja i želja, da se razlike prevaziđu, i ljubav gleda u čistom obliku, a ne samo kao muško-žensku komponentu.
Jedna duša mi reče: "Umaraju me te podjele. Duša ionako nema spol"
Da, mudro je to rečeno.. Vjerujem da nas čeka to zlatno vrijeme, kada ćemo se svi moći jednako gledati, bez spuštanja pogleda ako naiđemo na različitosti.
Zapravo, velikim dijelom sebe ja jesam u tom vremenu.
Iako oivičena sadašnjošću..