Uvodna slika: Ivan Večenaj - Pevec s knjigom (1968 g.)

......sta se to nije reklo i nije napisalo o zivotu.,mozda se nije jos sve reklo odnosno napisalo..napisane su grcke tragedije komedije pa epovi pa mitovi pa beletristika pa filozofija...toliko toga je napisano odnosno receno da se ponekad stvarno pitam pa jel stvarno sve receno o zivotu...historia est magistra vitae.,a ja iman dojam da mi nikako da iz nje naucimo...ni one jedino bitne stvari.,vjecne istine....i danas kad su ljudi toliko napredni.,nazalost samo u tehnoloskom smislu...sta nam se to desava...ko radi te podjele...pa tuđu patnju tj srecu gledamo iskljucivo ko tuđu...jel smo mi sve lijepe stihove i sage o istini sveli u pojmove.,suhoparne otrcane lipo srocene  izraze...u sluzbi uvjetovanih misli.primisli,sviđanja nesviđanja.,prodajem maglu vec tisucama godinama..ljubi bliznjeg svog ko samog sebe...mozda je problem rece jedan pisac sta smo uvik pocinjali s bliznjim...ljubi sebe ko bliznjeg svoga..jer jedino onda kad sebe istinski volim.,mogu volit i druge...jer nakraju krajeva,.ko uopce radi te podjele ja ti on mi vi oni...sve smo sveli u pojmove.,i onda se cudimo sto nemozemo bit iskreni spontani...istina je daleko iza pojmova...daleko...i istinu treba zivit svaki dan svaki sat...umirat za nju...jer zivjeti znaci umirati.u radu je spas pisalo je na ulazu u  konc logore....a ja sam slab...i ja prvi tako ne zivim...a volim propovijedat...ego je glumac i pozornica..uspoređujem se s suncem koja daje bezuvjetno a za sebe koja sam njegova zraka mislim da sam odvojen...ogranicen..nedovoljno jak.. ko me to odvaja.ko me to ogranicava ...zraka i sunce su uvik bili i bice jedno...kad mi neke misli odgovaraju onda kazem to su moje misli  to su moji stavovi zelje strahovi...a kad mi ne odgovaraju pustim ih da prođu...to je uvjetovano...to je povrsinski...a grijeh je sve ono sto te veze....a mene veze puno toga...digni sidro dušo moja više....razapni ta jedra..i napusti toliko znane prolazne obale..egoizma pohlepe.sebicnosti....neka mi kazna i osuda bude to sto sam u vjecnosti osuđen na   beskrajnu i bezuvjetnu ljubav.....ako to uopce moze bit kazna..pa nek mi i to bude smrtna kazna.za koga to...umrit ce samo ono sto je bilo iluzorno...ono sto je stvarno nikad nije ni bilo ugrozeno...