Samoopažanje 

Anthony de Mello

Jedini način na koji vam se može pomoći je da se vaša mišljenja stave u pitanje. Ako ste spremni slušati i prihvatiti izazov, možete nešto učiniti, ali nitko vam ne može pomoći.

A što je najvažnije od svega? Najvažnije je samoopažanje. U tome vam nitko ne može pomoći. Nitko vam ne može ponuditi postupak. Nitko vam ne može pokazati tehniku. Onoga trenutka kada pokupite neku tehniku, opet ćete biti programirani.

Ali samoopažanje - promatranje samog sebe - vrlo je važno. To nije isto što i uronjenost u samoga sebe. Uronjenost u samoga sebe je zaokupljenost samim sobom, kada brinete o sebi, kada ste zabrinuti za sebe.

Ja govorim o samoopažanju. Što je to? To je promatranje svega u sebi i oko sebe, u granicama mogućnosti, kao da se to događa nekome drugome. Što znači ova posljednja rečenica? To znači da ne poosobljujete ono što vam se događa. To znači da sve promatrate kao da to nema nikakve veze s vama.

Razlog zbog kojeg patite od potištenosti i tjeskobe je poistovjećivanje s njima.

Kažete: "Potišten sam." Ali to je krivo. Vi niste potišteni. Ako želite biti točni, mogli biste reći: "Trenutačno osjećam potištenost." Ali jedva da možete reći: "Potišten sam." Vi niste vaša potištenost. To je jedna čudna varka našeg uma, jedna čudna vrsta uobrazilje. Varate sami sebe misleći - iako toga niste svjesni - da vi jeste vaša potištenost, da vi jeste vaša tjeskoba, da vi jeste vaša radost ili ushićenost koju osjećate.

"Oduševljen sam!" Zasigurno niste. Možda je oduševljenje trenutačno u vama, ali pričekajte malo, promijenit će se to; neće to trajati, nikada ne traje; stalno se mijenja, uvijek se mijenja.

Oblaci dolaze i odlaze, neki od njih su crni, a neki su bijeli, neki su veliki, a neki su mali. Ako želimo slijediti analogiju, vi biste trebali biti kao nebo koje promatra oblake. Vi ste pasivan,  nepristran, distanciran promatrač. To je sablažnjivo, posebno za nekoga tko pripada zapadnjačkoj kulturi. Ne miješate se. Nemojte se miješati. Nemojte ništa "popravljati". Gledajte! Promatrajte!

Poteškoća je u tome što se ljudi upuštaju u popravljanje stvari koje čak ni ne razumiju. Uvijek nešto popravljamo, zar ne? Nikada nam ne padne napamet da stvari ne treba popravljati. Zaista ne treba. To je veliko prosvjetljenje. Stvari treba shvatiti. Kad biste ih shvatili, promijenile bi se.