Ne, volim vjerovati da ipak zavisi od mene. Isto tako moram se pozabaviti cinjenicom i pitanjem, ako je dusa isto tako vjecna i kao takva Bogu poznata, zasto prozivljavam zivot, zasto ne znam nista o svom prethodnom stanju i da li sam u stvari kaznjen ovim boravkom na zemlji. Nemam odgovor. Ili dusa prvi put nastaje pri jedinstvenom dogadjaju, „razmjena genetskog materijala“, formira se i od tada egzistira, postoji, raste sa svojim komponentama i zavrsava sa krajem osobe, ili nastavlja zivot sjedinjena u Bogu.

Dakle postoje dvije mogucnosti. Ili dusa umire sa osobom, (u sto ne mogu i ne zelim vjerovati ) ili kao nova dusa zasluzuje svoje mjesto u sjedinjenju s Gospodarom, Bogom, Tvorcem ili kako ko vec vjeruje.  

         Dilema ostaje. Da li pokusavati shvatiti zasto dusa mora proci sve ovozemaljske zamke i iskusenja, zasto mora traziti zastitu Boga, Gospodara, Tvorca zasto pokazivati odanost i privrzenost, zasto ne reci i sumlju, zasto, zasto, zasto.

Rekli bi, ne pitaj, ne razumijes, nije ti jasno, ti si Toma nevjerni, ima nesto vece, ima nesto jace, ima nesto neshvatljivije, ima nesto pa ne diraj to nesto. Igras se sa stvarima vecim od sebe. I bili bi u pravu. Ne razumijem sto ne mogu shvatiti, pitam ako mi nije jasno, trudim se da shvatim, ali ne diram nikoga niti icije uvjerenje. I ja sam vjernik. Vjerujem u dobrotu i ljubav. Vjerujem da kad bi svi u to vjerovali ne bi bilo ruznih stvari na svijetu, medju bozjom djecom. Vjerujem, ali postavljam pitanja. Nevjerni Toma. Mozda jesam. U stvari nisam. Samo postavljam pitanja i mjerim. Mjerenje nije zabranjeno. I najvaznije je sto ne postavljam pitanja Bogu, Gospodaru, Kreatoru. Postavljam ih samo zato sto je to sastavni dio duse, vjere, preispitivati se uvijek i stalno.

Vjera je moralni kodeks ponasanja i ne dozvoljava umanjenje ili prekoracenje ljudskosti.

S ovozemaljskog stanovista sve se moze objasniti id-om, alteregom i egom.

Id, kao zivotna sila, pokretacka, nastoji da dosegne zadovoljstva sto prije, sto efikasnije i sto cesce.

Alterego se bori sa Idom, on mu je pandan u suprotnosti, stavlja moralne zabrane na zadovoljstva tog tipa, brza, efikasna i cesta, sumljici, preispituje i tumaci na svoj nacin sve sto Id zamisli. Vodi se principima vjere, ili ovdje moram reci religijskim uvjerenjima o moralu, postenju i religijskim vrlinama.  

 Ego je dio osobnosti koja djeluje po principu realne stvarnosti i nastoji osigurati zadovoljstvo kroz izbjegavanje dusevne boli. Definira ga svjesno rasudjivanje, i dio je organizovane strukture koja uključuje odbrambene, kognitivne, i izvrsne funkcije. Ego odvaja stvarno od nestvarnog, i pomaze nam u organizaciji sebe u svjetu oko nas. Moze se reci da je ego modifikovani (napredni) id, a oblikovanje je uslovljeno kompleksniscu svijeta oko nas, tj moze se reci da ego predstavlja ono sto mozemo nazvati zdrav razum i rasudjivanje, dok je id utjelovljenje strasti, a alterego moralnu potporu rasudjivanju.

 Cilj vjerovanja, dakle, je sjedinjavanje sa gospodarom, tvorcem, kreatorom. Tada se nasa dusa u zajednistvu sa svim ostalim vraca tvorcu i onda ,,,,,. Krug. Nepojmljivo, neshvatljivo ovim sredstvima rasudjivanja. Drugi, visi novo, o kome samo mozemo mastati, vjerovati i nadati se. Neki kazu da znaju za visi nivo. Naravno da znaju, culi su za njega. Od koga. Od gurua naravno, onih koji vide, znaju i tumace. Nemojte sumljati da misle da znaju. Rijec je o vjeri, zar ne. Oni znaju, mi ostali ne mozemo dokuciti, nije nam dato da dokucimo. Neko mora znati. Znati, igra rijeci, niko ne zna, samo vjeruje da zna. Oni naravno. Ne mi, oni.

Ne sumljam da oni misle da znaju i da su u pravu i da je njihova vjera bolja od drugih, da je drugacija, novija, modernija, da su u kontaktu i sa samim sobom i sa Tvorcem, da mogu tumaciti i postavljati pravila ponasanja, moralne norme i da za sljedbenika slijedi nagrada a za druge, mozda nista, mozda kazna. Objasnio sam to u tekstu SVJESNOST.

         Mora da ima tu nesto. Vjerujemo u vise bice, gospodara, tvorca, kreatora iz razloga potrage za svrhom i smislom zivota. Iz toga proizilazi nasa savijest, moral i svjesnost. 

Vjera je dakle jednostavna stvar, vjerujes ili ne, ali postavlja se pitanje zbog cega onda gurui vjerovanja, tj osobe koje su zbog necega tu da tumace ono u sta mi vjerujemo, stalno i nanovo tumace potrebu nase duse za necim. Moral. Prihvatam. Prihvatam jer vjerujem, jer zelim da vjerujem, da nam je moralni autoritet potreban.

Mislim i vjerujem da je svijet koncipiran na ljubavi, izmedju ostalog.

Primjer jedan.

Receno je „Ljubi Gospodina svoga svim srcem svojim, svom dusom svojom i svom snagom svojom“. Zatim „Ljubi bliznjega svoga kao samog sebe“.

Koment: Samo na ovim djema recenicama mogao bih napisati 1000 stihova, 1000 eseja, 1000 knjiga, i opet ne bih sve rekao. Ali poprilicno je jasno i na prvi pogled. Ne trebam puno pisati. Ljubiti Gospodina koji nam kaze da i bliznjeg svog treba ljubiti isto, ne vise, ne manje, nego isto kao i samog sebe, vrijedno je i jednostavno.

       Primjer dva.

"Dovoljno je da ste ispunjeni ljubavlju. Ništa više nije vam potrebno."

Koment: Samo na ovim djema recenicama mogao bih napisati 1000 stihova, 1000 eseja, 1000 knjiga, i opet ne bih sve rekao. Nema kolicina, nema mjere, nema odnosa, samo konstatacija. Ljubav je sve sto nam je potrebno. Za duh, dusu, duhovnost. Za tjelo nije. Tjelo nije ni vazno, kratko traje. Ko spozna, spoznao je. Ko nije niti ce.

Primjer tri.

Poslanik Muhammed A.S - svojim primjerom je pokazivao da je islam ljubav - ljubav prema Bogu, prema bližnjima i prema svim Božijim stvorenjima.

Koment: Na osnovu ovog opisa mogao bih napisati 1000 stihova, 1000 eseja, 1000 knjiga, i opet ne bih sve rekao. Ljubav prema Bogu, bliznjima i zivotinjama. Zar to nije krasno.

 

Zar to nije ocaravajuce. I jednostavno je. Vjeruj u ljubav, jer prava ljubav nista ne zeli i nicega se ne plasi. Ljubav je davanje, ljubav je djeljenje, ljubav ima dvoje djelice u svim emocijama, ljubav je i prepustanje, ljubav je i prihvatanje, ljubav je i shvatanje da ne mogu svi shvatiti, da ne mogu svi dati ljubav, da ne mogu svi primiti ljubav, da cak ni u ljubavi nismo svi isti i da ljubav ima svoje nivoe. ( O ljubavi mnogo, mnogo vise u ranijem clanku „mjere i mjerenje“).

 

         Ali nikad nije sve tako jednostavno. Postoje i neka pravila, ustaljena i usvojena, opet od gurua, koji nas opet i ponovo uce, savjetuju, prosiruju i brinu da ostanemo na liniji. Mozda tako i treba jer svako ima svoju istinu i to je bas dobro. Imamo neki izbor, samo ne znam zasto svi svoju vjeru zovu istinom, jer bi istina morala biti jedna, pa iako bismo tako pomrli od dosade, znali bi da svi vjerujemo isto. Najbolje je kad je tudja istina neistina, zabavnije se zivi.

 

 

next  conclusion    to be continued .........