Zamolio je bio Mika Antić, da mu na dan ispraćaja ne drže posmrtni govor.

Takođe, zamolio je da mu jedan prijatelj umjesto posmrtnog govora pročita "Besmrtnu pesmu", a da mu njegov drugar i prijatelj Janika Balaž sa svojim orkestrom otpjeva romalensku pesmu " Pira manjđi korkori". Pitao sam jednog starog Roma šta znače riječi ove pjesme. Prevod bi bio..." Sam sobom put Sebe idem"...tako nešto.

Sam Mika je u Garavom sokaku zapisao da Romalen znači Čovjek, i da se piše velikim slovom. Saosjećao je patnju Roma, i volio njihovu raspjevanu dušu. Boemski živeo, boemski se "oprostio" od svojim prijatelja.

 

 

Kad zatvorim oči i pomislim na cigane, čujem violinu kako cvili,vidim stepu, Lepu Radu ciganku, vatru i nož u usnama divljeg i strasnog Lojka Zobara.

Žamor, cika, vika, čerga... nije li to život?!

Ljubav!  Zar nije ljubav čerga, lutalica, koja odlazi, dolazi, cvili, igra, laže, omađija čudesnim mađijama srca.

Nemaju ništa a imaju sve. Život u jednom danu, u samo jednoj torbi

gde su smestili sve što im je potrebno samo za danas.

 

" I ponašao sam se onako

  kao što dolikuje meni

  pravom Ciganinu,

  Poklonih joj kotaricu

  od žute svile"