...Moja me duša poučavala te me je naučila da me ne uzbuđuju hvalospjevi i da ne budem nestrpljiv prema pokudama.
Prije nego što me duša tome naučila, stajao sam, podozriv, na brijegu svoga djelanja sve dok vrijeme ne pošalje nekog ko će ga pohvaliti ili pokuditi.
Sada znam da drveće cvjeta u proljeće, plodove daje u ljeto, a da pritom ne mari za pohvale; znam da drveće rasipa lišće ujesen i da je golo zimi, a da se pritom ne plaši prijekora.
Moja me duša poučavala te me naučila da nisam bolji od skitnica, niti viši od titana. Prije nego što me duša tome naučila, ljude sam dijelio na dvije grupe: na slabe dostojne suosjećanja ili prezira, i na moćnike dostojne da ih slijedim ili da se protiv njih pobunim.
Sada znam da sam kao jedinka sazdan od onoga od čega su svi ljudi sazdani: moja spoljašnjost je kao i njihova, moja nutrina je kao i njihova, moji ciljevi su i njihovi ciljevi, moj put je i njihov put. Ako oni griješe, i ja griješim; ako dobro čine, ponosim se njihovim djelom; kada ustaju, s njima ustajem; kada sjednu, s njima sjedim.
Moja me duša savjetovala i naučila me da opažam skrivenu ljepotu kože, stasa i boje. Uputila me da se udubim u ono što ljudi nazivaju ružnim dok se njegov pravi čar i dražest ne otkriju.
Prije no što čuh savjete duše svoje, u ljepoti vidjeh treperavu baklju među stupovima dima. Sada kad je dim nestao, ne vidim ništa doli plamena.
Moja me duša poučavala i naučila me slušati glasove što ih jezik, grlo i usne ne izgovaraju.
Dok me duša nije poučila, nisam čuo ništa doli kuke i buke. Ali sada pomno slušam tišinu i čujem kako zborovi njeni poje hvalospjeve vjekovima i nebeske pjesme što objavljuju tajne nevidljivog.
bglavac
irida
edin.kecanovic
