Stojim uz obalu rijeke uronjena pogledom u njezinu površinu.
Mirna, glatka, tiha.....Gotovo neprimjetno teče....
U njoj se ocrtava proljeće sa svih strana...Žalosne vrbe napajaju svoju dušu uzduž cijele obale..... Labudovi i patke plivaju laganim pokretima kao da klize....
Nekada je to bila je divlja, neobuzdana, hirovita rijeka...Ljudi su učinili svoje. Izmjenili li joj tok, obuzdali njenu prirodu...Naizgled.........
Jer iako šutljiva, nečujna, u svojim dubinama , ona je ostala nepromijenjena.....,tajnovita... virovita.....
Svedok jednog vremena .........pred mojim očima.....
Okrečem stranice njenog dnevnika sa obale moga djetinjstva i mladosti....
Pitam se , u tišini....koliko sam se izmjenila svih ovih godina?
I dok tražim odgovor,osjećam mir u sebi... spokoj neki.....
To rijeka struji mojim venama i tiho okreće stranice nekog novog vremena.........promjena......