Struja: 100 kuna mjesečno. Plin: 400 kuna mjesečno. Voda: 50 kuna mjesečno. Telefon, internet i TV: 300 kuna mjesečno. Komunalna naknada, čistoća i vodna naknada: 100 kuna mjesečno. Pričuva: 100 kuna mjesečno... Svaki mjesec Zagrepčanin koji posjeduje stan od 40-ak četvornih metara u naselju izvan centra grada za režije mora izdvojiti više od 1000 kuna, a u posljednje vrijeme sve više nekretnina ide na dražbu upravo zbog nepodmirenih režijskih troškova.

Od svih ovrha u Zagrebu čak ih je 41,3 posto nastalih zbog neplaćenih računa za grijanje, vodu, struju, plin i odvoz smeća, a stanovi i kuće idu na bubanj i zbog duga za režije od samo stotinjak kuna.

U selu tek 127 mještana
Mora li sve baš biti tako?- upitali smo se i zaputili u mjestašce Vukomerić, udaljeno 25 kilometara od Zagreba, gdje smo shvatili da je život bez režija - moguć! Selo Vukomerić po posljednjem popisu ima 127 stanovnika, od kojih je većina starije dobi.

U turopoljskom pitoresknom mjestašcu, okruženom zelenim brdima i zaklonjenom od tenzične civilizacije, već devet godina gradi se reciklirano imanje u kojem je sve podređeno prirodi i sve nastaje iz prirode. Kuće su ondje napravljene od slame, drveta i kamena, na temeljima od automobilskih guma, sa zelenim krovovima, izolacijom od ovčje vune i zemljane žbuke. U vrtu i staklenicima raste organsko voće i povrće, voda se grabi iz bunara, a struja se proizvodi iz solarnih kolektora i vjetrenjača. Otpad ondje zapravo nije otpad, jer se uvijek može iskoristiti, a iz uljane repice proizvodi se biodizel.

U tradicionalnoj turopoljskoj kući koja se obnavlja i u kojoj će biti smješten edukacijski centar finska je peć izrađena po nacrtima s interneta, a osim što grije, u njoj se može peći kruh i zagrijavati voda.

Ekološki održiva zona

Reciklirano imanje Vukomerić, kako to vole reći njegovi utemeljitelji, poligon je za igranje s održivim razvojem i platforma za propitkivanje sustava.

U budućnosti, kad bude do kraja dovršeno, na njemu planira živjeti mala zajednica od desetak mladih ljudi iz Udruge Z.M.A.G. (Zelene mreže aktivističkih grupa). Idejni je začetnik i voditelj imanja Matko Šišak, tridesetogodišnji bivši profesor povijesti koji je odijelo i kravatu 2001. odlučio zamijeniti neformalnijom odjećom, i na imanju koje mu formalno pripada stvoriti ekonomski neovisnu i ekološki održivu zonu.

"Sve je nastalo iz čiste želje za životom u prirodi, a osim mjesta za život ovo imanje je i edukacijski centar gdje se održavaju radionice s ekotemama. Krenuli smo kao klinci, a onda nam se otvorio cijeli spektar mogućnosti i uvidjeli smo kako su naši preci živjeli", priča Šišak dok nam pokazuje imanje.

Buka brusilice prekida na trenutke naš razgovor. Bruno Motik, grafički dizajner iz Zagreba, postao je pravi majstor za izradu željeznih ograda.

"Evo vidite, grafičar je počeo izrađivati stripovske ograde", objašnjava Šišak, a njegov prijatelj i budući sustanar ne prekida posao kojem se posve posvetio.

Educiraju se isključivo sami

Šišak nam objašnjava kako se koristi solarna peć, na koji način dobivaju biodizel, kako funkcionira zeleni krov... Pokazuje nam i kuću od slame koju će uskoro rušiti jer nisu baš zadovoljni izvedbom. Prvi se mačići bacaju u vodu, rekli bismo.

"Nemamo stručnjaka koji bi nam pokazao kako se to radi, pa učimo uz pomoć interneta, a onda se dogodi da nešto i ne napravimo kako bi trebalo. Sada smo mnogo pametniji nego prije devet godina", objašnjava.

U njihovoj maloj zajednici sve se odluke donose konsenzusom. Nema prijepora, a svatko zna svoj dio posla. Postoje tri tima: graditeljski, vrtni tim i tim za nove projekte.

"Ljudi su ključni i to treba njegovati, a ljudski su nam odnosi najvažniji. U svijetu odavno postoje nekonvencionalne zajednice, a kod nas je taj koncept tek u povojima. Ali trudimo se dobro funcionirati", kaže.

Mjesto koje ispunjava
Sunce se već počelo skrivati iza obronaka brda koje okružuju Vukomerić, a i kiša je zarosila zelenilo kad je na imanje došao još jedan član zajednice. Viši asistent s Instituta za društvene znanosti Ivo Pilar, Dražen Šimleša brzo je na sebe navukao majicu s uzorkom jagoda, obukao čizme i stare hlače i upitao: "Jel ja danas kosim travu?"

Rođeni Bjelovarčanin i poznati sociolog pronašao je mjesto koje ga ispunjava i uskoro se namjerava ondje preseliti.

"Evo, obavio sam sve što sam trebao u Zagrebu i jedva sam dočekao da dođem ovdje. Tu je spas, ovo mjesto mi daje energiju, snagu i smisao u životu. Popiz..o bih da ga nema", slikovito svoje osjećaje opisuje Šimleša. Nema radikalan pristup prema urbanom i nije osoba koja će reći ljudima "bježite iz grada". Svatko, kaže, treba naći ono što ga ispunjava, a njegov je život ispunjen srećom kad zakorači na ovo imanje.

A mi... Sjedamo u automobil i vraćamo se u Zagreb. U svoje stanove u kojima plaćamo struju, vodu, grijanje, komunalije, telefon... Razmišljajući o tome, na pamet mi pada zanimljiva Facebook grupa. Zove se "Gle malu plaću poslije kiše, platiš račune i nema je više", a ima oko 4000 članova.

http://www.h-alter.org/vijesti/ekologija/zdravi-zivot-bez-rezija/print:true