Preko dva sata, gotovo 3, sam pričala, pričala i pričala, iznosila bar 4-5 godina svog rada i proučavanja svom "djaku" i sada kada je otišao odmoriti se, ili baviti se nekim drugim stvarima, pitam se koliko je shvatio i ono što je najbitnije, koliko će toga uopće biti sposoban primjeniti.

   Nema krivnje, stvar je u percepcijama. U ograničavajućem faktoru koliko smo sposobni percipirati realnost u kojoj egzistiramo, hologrami ili ne, kada se porežeš krv curi, znači da si tu i učiš svoje lekcije, brže ili sporije, lakše ili teže, nebitno, svakako ćeš ih naučiti, prije ili kasnije.

Pa eto, tim povodom jedan kratki citat L.K. Jadczyk...

... "Ali, što je onda zbilja OBJEKTIVNA stvarnost?

Tu je i jedna druga priča koja vodi ovu ideju malo dublje, iz "U Potrazi za Čudesnim",

od Ouspenskog i bila je pripisana Gurdjieff-u:

"Postoji jedna stara istočnjačka priča koja govori o jednom veoma bogatom čarobnjaku

koji je imao mnogo ovaca. Istovremeno ovaj čarobnjak je bio veoma škrt. Nije htio

platiti drugima da mu čuvaju stado, niti je htio investirati novce u ogradu kojom bi

ogradio pašnjake gdje su pasle ovce. Stalno se dešavalo da neka ovca odluta u šumu,

upadne u neku jarugu itd. medjutim, najgore je bilo to što su ovce počele bježati jer su

shvatile da čarobnjaka jedino zanima njihovo meso, koža i vuna, a to im se naravno nije

nimalo svidjalo.

Na kraju, čarobnjak se dosjetio. On je hipnotizirao svoje ovce, a onda ih uvjerio da su

one besmrtne i kako uopće neće osjetiti kad im on bude gulio kožu, čak naprotiv, za njih

će to biti jedno veoma prijatno iskustvo; uvjerio ih je i u to kako je on u stvari jedno

veoma dobro "stvorenje" i da ih toliko voli da bi sve za njih učinio; i na kraju im je čak

obećao i to da ukoliko im se nešto i desi - to se nikako neće desiti kad one misle da

hoće, i sigurno ne na način na koji one misle da će se desiti, te je stoga najbolje, da one

uopće ni ne razmišljaju o tome. I ne samo to, čarobnjak je uvjerio ovce da one, u stvari,

ni nisu ovce; tako je nekima od njih sugerirao da su lavovi, drugima da su orlovi,

trećima da su ljudska bića, a nekima i da su čarobnjaci.

Nakon ovoga, sve njegove brige da će mu ovce pobjeći, jednostavno su nestale. One

više nikada nisu bježale, jednostavno su mirno čekale trenutak da dodje njihov red na to

da im čarobnjak odere kožu."

Svako ljudsko biće percipira "trećeg čovjeka" prema svojim programiranjima koje

aktivira ili je aktivirano njegovim sustavom uvjerenja. To je njegovo "stanje svijesti."

On samo može biti svjestan onoga u što VJERUJE da može biti svjestan, sve ostalo

postaje ili "nevidljivo" ili "neprirodno", ne uzima se u obzir ili se prekriva od strane

programa za opstanak iz podsvijesnog uma.

Kako dalje razmišljate o ovom problemu, realizirate kako postoji mogući OGROMAN

jaz između onoga što opažamo kao realnog i stvarne objektivne stvarnosti i bez obzira

na koji način ćemo pokušati biti objektivni, mi nikada ne može biti posve sigurni. Jedina

stvar koja izgleda kao da nudi izlaz je jednostavno promatrati pojave i usporediti

percepcije sa puno drugih ljudi i pokušati suziti "konstantu" koji je prisutna u svakom

od njih. Na taj način, možemo imati bolju ideju o tome što je treći čovjek zaista i što on

STVARNO radi, i što bi onda trebao biti naš najbolji odgovor. I, naravno, "promatranje

pojava" znači u većini doslovno skupljanje i stjecanje znanja o svakom obliku i

sortiranje tih informacija tako da imamo dovoljne baze podataka iz kojih se mogu izvući

zaključci o opažanju okoline.

Ali, to je teško učiniti, jer vjerovanja su prisno vezana za emocije! Ne zaboravite: naša

vjerovanja su formirana u situacijama emocionalnih interakcija sa roditeljima i drugim

"autoritetima" iz našeg ranog djetinjstva! Vrlo je zastrašujuće čak i razmišljati o bijegu

iz ovog sigurnog unutarnjeg "okoliša".

Ali, to je upravo ono što moramo učiniti.

Inače smo u stvarnosti, gdje se oko nas dešavaju sve vrste anomalija, koje možemo

promatrati na klasičan i kvantni način, ali objektivni razlog njihovog postojanja će biti

nedostupan za naše razmišljanje. Nećemo biti u mogućnosti vidjeti "trećeg čovjeka" i

biti ćemo podložni njegovim hirovima i željama, tko god ili što god on STVARNO bio!

Tako se čini da je stvarni problem sukob između subjektivne i objektivne stvarnosti.

..."