NIJE BITNO KREĆE LI SE U ŠKOLU IZ VRTIĆA ILI BAKA-SERVISA
Djeci koja su djetinjstvo provela kod kuće, uz mamu, bake i tete, treba nešto više vremena da se prilagode novom načinu života i rada koji zahtjeva određenu discipliniranost i obaveze. S druge strane, to što nisu pohađala neku predškolsku ustanovu ne znači da po znanju zaostaju za svojim vršnjacima • Potpuno je pogrešno zastrašivati dijete školom i prijetiti mu riječima »vidjet ćeš ti sad kad počne škola«, jer tako ono razvija strah i odbojnost prema školi
|
|
Piše Patricija SOFTIĆ-MEHMEDOVIĆ
Sljedeći tjedan počinje nova školska godina. Mnogim je učenicima ljeto prebrzo završilo, no ima i onih kojima su škola i školski prijatelji nedostajali. Za sve njih to je samo nastavak jednog dijela njihove svakodnevice na koju su odavno navikli. Kod njih se više ne osjeća ono uzbuđenje koje ovih dana prati 717 prvašića koji će u ponedjeljak prvi put sjesti u školske klupe. Za sve njih, kao i njihove roditelje, ovo je velika promjena u životu na koju su se neka djeca već pripremala u vrtiću ili u maloj školi. O tome što ih očekuje na početku »đačkog doba« pričali smo s učiteljicama razredne nastave Osnovne škole Stoja u Puli.
- U početku je to faza prilagođavanja pa djeca u školi provode tek nekoliko sati, zapravo je to razdoblje priprema za nastavu kada ih upoznajemo s načinom života u školi, njihovim novim prijateljima i učiteljicom. Socijalizacija djece i njihova prilagodba novom okruženju provode se kroz različite aktivnosti koje ih navikavaju na potpuno novi način života i rada koji se dosta razlikuje od onoga na što su navikli, kaže učiteljica Zorica Osip.
Razlike postoje, ali samo u početku
Premda je za svu djecu škola jedno drugačije, novo iskustvo, već u ovoj fazi prilagodbe zamjećuju se razlike između onih koji su pohađali vrtić ili ustanove predškolskog odgoja te onih koji su djetinjstvo proveli kod kuće uz mamu, bake i tete. Takvoj djeci treba nešto više vremena da se prilagode novom načinu života i rada koji zahtjeva određenu discipliniranost i obaveze. S druge strane, to što nisu pohađala neku predškolsku ustanovu ne znači da po znanju zaostaju za svojim vršnjacima. Kako napominje pedagoginja Marina Tkalčec, koliko će se brzo koje dijete prilagoditi na nastavu i školsko okruženje ovisi o tome koliko su roditelji i druge osobe iz djetetova okuženja radili s njim, jesu li mu čitali, igrali se s njim na način da ono usvaja određena znanja te koliko se ono družilo s drugom djecom.
S obzirom na to da niti predškolski odgoj niti mala škola, koji bi trebali djecu pripremiti za nastavu, nisu obavezni, poznavanje slova, brojeva, sposobnost čitanja i pisanja te ostala osnovna znanja ovise o tome koliko je dijete zainteresirano za učenje.
- Ako dijete samo traži da uči ili stalno postavlja neka pitanja roditeljima, onda je to vrlo pozitivno i takvom djetetu treba davati podršku i poticaj. Takvo dijete dođe u školu s određenim znanjem, pripremljenije i ohrabrenije za razliku od one djece koja uopće ne znaju čitati i pisati. Međutim, s vremenom, nakon dva-tri mjeseca njihovo se znanje ujednači, a događa se i da djeca koja su došla u školu bez prethodnog znanja postanu bolja od svojih kolega. To je sve individualno i ovisi o tome koliko je dijete aktivno i zainteresirano za učenje te koliko roditelji kod kuće rade s njim, napomenula je učiteljica Milena Mihaljica.
Djeca su u toj dobi još uvijek zaigrana pa im i u učenju treba pristupiti na način da to shvate kao igru, jer će tako lakše upijati nova znanja.
Potpuno suprotan učinak postiže se prisiljavanjem djeteta da mora sjesti, biti mirno i učiti slova i brojeve, jer na taj način može samo zamrziti i učenje i školu. Upravo iz tog razloga, kaže školska psihologinja Jeanette Glivarec, ne treba se čuditi roditeljima koji nisu sa svojom djecom učili čitati i pisati jer su smatrali da škola upravo zato i postoji. No, danas je zaista rijetkost da dijete krene u prvi razred a da uopće ne poznaje barem slova i brojeve. Učiteljice čak napominju da ponekad djeca koja dođu s prethodnim znanjem u školu teško ispravljaju navike pisanja ili čitanja koje su već stekla.
Prilagodba je lakša uz podršku i ohrabrenje
- Uvijek imamo jedno ili dvoje koji plaču kada dođu u školu jer se moraju odvojiti od roditelja, ali već drugi dan se to promijeni. Upravo je u tom stupnju socijalizacije zapravo najveća razlika između djece koja su išla u vrtić i one koja nisu. Bitno je da znaju da će ih netko dočekati nakon škole, ali i da je škola također mjesto na kojem, još uvijek, osim učenja postoje i igra i zabava, naravno, kada je vrijeme za to. Isto tako bi im trebalo skrenuti pažnju da se uvijek mogu obratiti učiteljici za savjet, za pomoć ili čisto radi razgovora, kaže učiteljica Danijela Harić.
U principu, djeca te dobi vole vidjeti da su roditelji sretni i zadovoljni njima, pa bi tu situaciju trebalo iskoristiti na sveopće zadovoljstvo, a ne zastrašivanjem pokušavati iz njih izvući nekakve rezultate. Učiteljica Harić istaknula je da roditelji trebaju imati razumijevanja i shvatiti da se dijete prilagođava na novu okolinu i novi način rada te mu davati podršku i ohrabrenje da bi se što lakše priviknulo na novonastalu situaciju.
- Sa svakim bi djetetom, bilo da je ono išlo u vrtić, malu školu, ili nije, bilo da se s njim učilo kod kuće ili nije, trebalo razgovarati o školi u pozitivnoj atmosferi, da stekne pozitivan stav prema školi. Potpuno je pogrešno zastrašivati dijete školom i prijetiti mu riječima »vidjet ćeš ti sad kad počne škola!«, »nema više igranja«, »sad se moraš uozbiljiti, u školi se mora učiti«, »kad te učiteljica uzme pod svoje…«, jer tako ono samo razvija strah i odbojnost prema školi, što nije nimalo dobro, rekla je Glivarec.
Obično su djeca vrlo uzbuđena zbog kretanja u školu jer će steći nove prijatelje, moći će pokazati svoju novu školsku torbu i ostale stvari, no nerijetko se događa da upravo roditelji na njih prenose svoje strahove. I djeci i roditeljima polazak u školu bit će jedno ugodno novo iskustvo ako se od toga ne radi bauk. Djeca se vole osjećati važnima i velikima, a malo im što daje taj osjećaj osim kretanja u školu. Podijelimo li s našim prvašićima uzbuđenje, početak škole bit će i njima i nama učiteljima samo još jedno divno iskustvo.
bglavac
edin.kecanovic
