Prijateljica i ja smo se odlučile za jedno popodnevno šetanje do Avenue Mall-a...čim smo stigle do spomenutog Avenue Mall-a, već nas je zaustavio dečko, očigledno student, i pitao nas za 5 minuta vremena...

Nije ni počeo pričati, već sam iz iskustva znala kako to ide i kako će to sve završiti...

On je student, djeluje u UNICEF-u i prezentirao nam je svjetski problem gladi...te spomenuo zemlje trećeg svijeta i izgladnjelu djecu kojoj možemo pomoći doniranjem nekoliko kuna mjesečno direktno sa kartice...

Nisam ni trepnula, već me pitao koju karticu imam i evo, ima on tu ugovor i stavlja mi ga pod nos i olovku u ruke da ja to ispunim.  

Spomenula sam kako sudjelujem u akciji jedne studentske organizacije, te da se kroz tu akciju također pomaže djeci, financira im se obrazovanje i tako...isto je zemlja trećeg svijeta i organizacija uredno dobiva njhove podatke, te prati napredak cijelog projekta koji se održava već nekoliko godina zaredom...i puno studenata sudjeluje s područja cijele Hrvatske i donira novac kako bi pomogli nekome. 

Na to mi odgovorio kako je to nedovoljno...i naravno, pobio sve moje argumente. Ipak su oni bolji, oni pomažu svima. Priča mu je bila malo prozirna, ali s dobrom namjerom i velikim srcem.

Nastavlja on...-ali ovo vam je zadnja prilika da se priključite..! -.

Razmišljam ja...nekoliko kuna mjesečno je sasvim u redu. Ne bi mi bio problem svaki mjesec sudjelovati u nekakvoj humanitarnoj i dobrotvornoj akciji ili projektu. Da dajem novac doslovno iz novčanika, nikakav problem. No s kartice? 

Rekle smo da nećemo sada ništa potpisivati. I ako se odlučimo za takav pristup i način, da ćemo se uputiti u Zagreb i riješiti to ondje.

Osim toga, ostavio je negativan dojam bez obzira što se radi o humanitarnoj akciji i sam njegov pristup mi je stvorio stres i pobjegla sam. 

Savršeno uvježbana izvedba "moderne" prodaje. Prvo uvod u projekt, uvjeravanje, to je dobro i za nas i za njih, nije puno, činimo dobro djelo, banka ne uzima proviziju, guranje ugovora pod nos a da nisam ništa ni rekla. 

Ne volim taj pritisak, to navođenje da činim a da ne mislim što činim. Htjela sam mu održati predavanje o tome kako je to loš način i da bi drugi, puno manje agresivni nastupi bili bolji i produktivniji...