Duboko udišem zrak, treba mi danas, posebno ovo jutro, kad rezimiram sinoćnje uvide i previde...Svaki cirkus zna biti konstruktivan, ako se ne shvati do kraja kao cirkus, ali ako se i ne shvati toliko ozbiljno, da prestaje biti zabava, već mjesto gdje se samo dolazi da bi se kritizirao iskreni napor vrijednih cirkusanata da razvesele svoju publiku..

Netko se tiho prišulja, pa iza zavjese gleda što se zbiva, jer nema kartu za ulaz..A htio bi, ko ruka debelo, ući među publiku i širom otvorenih očiju gledati akrobacije koje akrobati verbalno izvode, pazeći da ne tresnu o zemlju, ali i da ne promaše trapez, pa uhvate krivog partnera..Tu se žonglira naveliko, pazeći na neki nevidljivi nivo dobrog ukusa, a opet, klaunovima je dozvoljeno čak ponekad i to..Jer oni ne hodaju po žici visoko iznad zemlje, bez zaštitne mreže ispod njih..Mreža smanjuje efekt opasnosti..Publika voli siguran korak i sučavanje akrobata i sa eventualnim padom do kraja..salto mortale..uzdah...hvatanje sigurne ruke koja čeka na suprotnom kraju,,,usklik olakšanja..

Svaki puta, cirkus ima svoju temu..I to je dobro..Treba je odigrati do kraja, pokazujući sve strane sjaja i bijede arene...Jer nije sve tako blještavo kao što izgleda..Iza zavjese i kostima, kriju se sasvim obični, jednostavni ljudi, sa živim i toplim srcem u grudima..Ljudi koji se znaju ljutiti sa vezom i bez veze, ljudi koji nešto slute, ljudi koji mute, ljudi koji se zovu "znaš ti tko sam ja", ljudi koji vole biti to što jesu, i ljudi koji ne daju da im osmijeh prodre kroz plastificiranu masku odraslog čovjeka..

Ovaj puta, tema bijaše licemjerstvo svećenićke hijerarhije..Onako..uvijeno, ali i do kraja odvijeno..Mnogi se boje taknuti tu temu, opterećeni silnim nataloženim slojevima nametnutog straha, jer, osjećaju se sigurno u svojoj kolijevci koja je napravljena da uspava do kraja..

Ali djeca se trebaju i probuditi..Ispljunuti konačno iz usta taj čaj od makove čahure, i krenuti u svoju igru upoznavanja sebe..

Svi su svećenici isti-nisu svi svećenici isti... Ima jedna mala ali tako bitna razlika u onima koji se razlikuju od onih istih..A to je- vjerovanje srcem.. Koliko je takvih? Malo... Ali kad se u tu krutu hijerarhiju umiješa baš to živo srce, nastaju čuda...Svećenici frikovi-koji nikako ne spadaju u klasični svećenićki rod..

Oni koji gledaju sve očima srca..Onog čudesnog Boga kojeg u sebi a  ne izvan sebe osjećaju...Kojima su prvenstveno važni ljudi, i njihovi osjećaji, kojima je sve drugo manje važno, osim-nekome pokloniti radost..

Malo je takvih...Kroz ovaj život prolazim otvorenih očiju i mogu potvrditi da ih ima.. Vjerovatno ih ima u svakoj religiji, a sada ne želim izdvajati pripadnost, nego samo ISKRENOST..

Mladi franjevac, fra Rafo Kalinić- za vrijeme drugog svjetskog rata, prolazio je pored jedne goruće kuće, kad je vidio da Njemci žele u vatru baciti ženu.. bez straha je prišao i pokušao upozoriti na besmisao toga čina.. Bio je bačen u vatru, zajedno sa njom.. bez pokušaja osuđivanja bilo koje strane, jer u ratu nažalost nema milosti.. Reagirao je ljudski, iskreno.. Ja bih rekla pomalo gorko--nije stigao doživjeti svećenićku mirovinu niti imati priliku da se pokvari..

Fra Ante Gabrić, pok. svećenik-misionar,koji je čuda napravio u Indiji..osnovao rižinu banku da bi siromahe oslobađao lihvara, osnovao dom za udovice hindusa, da ih ne bi spaljivali sa njima, gradio škole, osnivao sirotišta..

Na sahrani mu je bilo 20 000 ljudi, katolika, muslimana i hindusa..

Nije vjerovao u Boga izvan sebe..Nije ga gledao niti u novcu niti drugim, materijanim stvarima..Da li je to činio radi sebe ili drugih?

Anthony de mello bi rekao, dobro je dok je darivanje obostrano..

I današnji, dragi i "prolupani" svećenik, pater Luka Rađa... Čisto i iskreno srce...Zaljubio se u Boga u sebi, a bio je nestašan fakin, momak za zabave i društvo.. Prvi njegov korak, bilo je dobivanje otočića na moru sa zapuštenim maslinicima, i organiziranje ljetnih druženja sa mladima, pružajući im kroz zajednički rad i osjećaj vlastite vrijednosti..

Nedugo nakon toga, u automobilskoj nesreći, teško stradava i dugo vremena je bio u komi..Međutim, uspio se oporaviti ali na žalost, bez mogućnosti da hoda..Sada je i tu postignut napredak, ali njegovo srce je i dalje jednako zaljubljeno u Boga..

Prenosim jedno njegovo malo jutarnje razmatranje:

19.50 sati Alelujaaa! Ja sam sretan gdje si ti... Oprostite dragi web župljani, došlo mi! Ne, nisam prohodao, a kao da i jesam. I više, više mi se dogodilo. Moj fiziomaher Tomislav Dunaj, osim što je maher u fizioterapiji, maher je i u popravljanju mobova. Ovo čudašce od moba, po kojem upravo plešem 'zlatnim palcem', bio je u 'out-u'. Ali moj fizimaher ga uzeo u ruke i jadni mob, što će, ščućurio se bidan: hoću, hoću, kaže. Inače, moj Dock Holiday (kako ga zovem od milja) uradio me 'stani pani'. A to znači do kraja profesionalno, duboko spiritualno sa natruhom umjetničkog. Što reći nego Bogu hvala za njega. A za ono naše uobičajeno 'nešto malo o nečemu' ima jedna zgodna misao iz one simpa knjižice o patnji. Gdje kaže: onome tko zaista ljubi, Bog će dati sve. Svu radost i svu patnju. A je, mogu vam reći, to je tako. Iz onih tekstića na www.skac.hr vam je jasno da me je Gospodin u ono vrijeme pohodio morem ljubavi. A sad je dopustio da postojim a ne migam nogama. (to što ne mogu hodati ne rado zovem patnjom) Ne znam kako da vam to objasnim, Gospodin me definitivno ljubiii! A ljubim i ja Njega. Oduševljen sam Njime. 'Samo da budem tu gdje si Ti. To te molim to mi daaaj' Traj-na-ni-na-na

I što reći na sve ovo? Ozbiljne teme, ali prikazane iskrenim srcem djeteta, koje se iznenadi kada odjednom bane velika teta Učiteljica i kaže da ću dobiti ravnalom po prstima, budem li kod tako ozbiljnih stvari uplitala duh djeteta..

Kakve veze ima dijete sa svećenicima, njihovim nastranostima, njihovim licemjerstvom?

O, itekako ima, tom djetetu su i u Isusovo doba zabranjivali pristup kad se o ozbiljnim stvarima radilo, a Isus je rekao: pustite k meni malene..njihovo je kraljevstvo nebesko..

A kraljevstvo nebesko je kraljevstvo čistog i otvorenog dječjeg srca..Koje će se uvijek pobuniti i izbeljiti kad ga guraju iz svijeta odraslih..

Tko hoće shvatiti, taj će shvatiti. P(r)olupane lončiće i nizanje makovih zrnaca na končiće...

Evo..za kraj jedna Rađina iskrena molitva koju je za danas napisao:

Gospodine znaš da Te nismo dostojni ali Ti nam poručuješ da Te ljubimo kakvi jesmo jer da su Ti poznate naše tjelesne slabosti, plašljivosti i nedostaci. Kažeš nam ako budemo čekali da budemo kao anđeli nikad Te ljubiti nećemo. Hvala Ti što Ti možemo pristupiti kakvi smo I da znaš ljuuubimo Te! Amen! Od srca p. Luka