Ne znam jeste li primijetili koliko se u nas prostači. Nisam ni ja dugo vremena.Sad se zbunjeno pitam kako mi je to moglo promaknuti . Nisam li ja postala čangrizljiva žena u srednjim godinama, sa konzervativnim pogledima na naš izračaj ili sam pak u svojoj mladenačkoj dobi previše bila u visinama do kojih to nije dopiralo ili nisam baš puno polagala pažnju na osobnu higijenu pa mi je iz uha zasigurno "repa" virila i tako nisam ništa ni mogla čuti?Kako bilo da bilo, ne želim se tim pitanjima zamarati, sad me zabrinjava to što čujem i previše.
Hodam tako neki dan po gradu i upijam prolaznike. Gotovo na svakom koraku neko sočno prevali preko usana spolovilo, ne birajući jel je muškog ili ženskog roda. Glavno da dobro zvuči i odzvanja prostorom.O isturenom srednjem prstu da ne govorim. Slavodobitno se sa njim maše na svakom zavoju.
Da ne kažem o željama za spolnim općenjem sa tetkama, strinama i tome slično. Čak i onaj najmanji koji je još na maminoj sisi protepa nešto o snošaju, a ponosni tata se smije i plješće rukama. " Bravo sine, ma ti si sav na tatu!"
Ajde mu sad kupi još i sladoleda, mislim si ja u sebi. Na dobrom si putu da te za par godina stjera u materinu.Samo da vidim hoćeš li mu onda smjeti opaliti zvučnu šamarčinu jer zasigurno taj već zna sva svoja prava i tužit će te za zlostavljanje.
Put me odvede do parka. Prekrasan, sunčan dan. Zašto se nebih ovdje na nekoj klupi malo sjela i uživala. I sjednem na prvu slobodnu klupu. Nedaleko mene grupa mladih se zabavlja.
Raspaljotka čista. Od " jebo ja ovoga , onoga" nastala cijela zmešancija. Tko tu koga i kako i zbog čega, nije mi jasno, ali očito je da uživaju. Otkrila djeca seks i sad su navalili na sve i svakoga. Ne biraju niti spola niti godine.I to sve na brzaka, izmedu dva daha.
Meni se smutilo u glavi i u želucu, željela sam sve dovesti neki u red , ali nikako mi ne uspjeva. Pokušavam se sjetiti svoje mladosti i onoga što sam ja nekad znala izvaliti, onako čisto iz zezancije.I sjetim se jednog slučaja zbog kojeg se i sada crvenim.
Tek sam stigla iz Libije i da prikratim sebi vrijeme dok tražim posao, priključim se tadašnjem gradskom zboru mladih.Uglavnom su to bili gimnazijalci i par nas koji su prešli dvadesetu. Sastajali smo se tri puta tjedno u kazališnoj zgradi , na najgornjem katu. Tu bismo dolazili već sat vremena ranije da odigramo koju partiju bele, a onda na pjevanje.
Bližilo se vrijeme jednog nastupa i vladala je lagana nervoza. Ponavljali mi tako po tri sata neke dijelove iz koncerta , ali nikako da nam uđu u uho neki upadi. Dečki su uglavnom uvijek negdje zabrljali. Dirigent se u jednom trenutku iznervirao i jednom članu rekao:
- Pa gde si ti ? Što si se ukipio kao pimpek u hladnoj vodi. Oglasi se već jednom na vrijeme.!-
Opći smijeh, a član je dobio novi nadimak. Pimpek! Od te večeri nitko ga više drugačije i nije zvao.
Prošla je tako godina, naš je Pimpek svakim danom rastao , bivao sve veći, a mi smo već odavno zaboravili njegovo pravo ime.
Šećemo se jedne večeri po gradu, mi same ženske i tražimo ostale članove. Dobile smo za zadatak da im javimo kako toga dana neće biti uobičajene probe. U jednom momentu ugledam njega, sa druge strane ulice i viknem iz svega glasa
- Pimpeeeeeek.....
Ali on produži samo dalje. Ja sam se malo uznemirila. Nema smisla da se dečko bez veze penje onim dugim i mukotrpnim stepenicama do naših prostorija.I zaderem se ja iz petnih žila ponovo. A on opet ništa. Ljudi se počeli okretati, neki radoznalo gledajući uokolo ko je taj sretnik, drugi snebivajući se. Čudim se ja što me tako čudno gledaju. Jedna se starija žena prekrižila i rekla:
- Bestidnica jedna!-
Ja još uvijek ne razumijem. Trkne me prva prijateljica do mene i kaže:
- Pa ženska glavo, ne možeš ga tako zvati na ulici.-
I meni sinu svjećice. Ajme koje li sramote!
Nisam se danima poslije toga pojavljivala u gradu ,sve u strahu da mi netko ne priđe i očita bukvicu.
Eto, a počelo sve iz čiste zezancije.
Tko zna, možda je i ovo prolazni trend, onako čisto za zabavu, a ja postala previše senzibilna.No ipak, nekako mi previše ove verbalne pornografije. Moram promijeniti svoje higijenske navike. Od danas više ne perem svoje slušne organe do daljnega.
Lijep pozdrav svima
teta violeta