Osnova prijateljstva je međudobno razumijevanje, što ne mora značiti vječno slaganje sa razmišljanjem prijatelja i vječno potvrđivanje njegovih misli.

Dianoetika i hermeneutika su stare filozofske discipline koje su preživjele stoljeća i uvijek iznova u svim vremenskim epohama dobivale potvrdu svog postojanja.

Interpretacija, razlaganje, prevođenje ili jednostavno tumačenje i razumjevanje tuđih misli se i danas kriju u korijenu tih riječi.

Te dvije čudesne riječi su bile osnova razvoja jezika koji se kroz stoljeća razvijao da bi međusobno razumjevanje bilo lakše. No one danas ne bi smjele nositi samo imena metoda znanosti, nego bi trebale prije svega postati prirodno ljudsko svojstvo.

U svojoj gladi za znanjem čovjek je tumačio i razumjevao prirodu i njene zakone. Teorije pretvarao u praktičnost života.

Dianoetika i hermeneutika su ucrtavale put, osmišljavale most između teorije i prakse.

Osnova razmišljanja i međusobnog razumjevanja je jezik kojim se služimo, čija je osnova naš unutarnji jezik kojim sebi samima tumačimo i razlažemo tuđu misao. Na taj način pretvaramo dianoetiku i hermeneutiku u osobnu metodu za

• samospoznaju,
• samoosjetilnost,
• samoosjećajnost,
• samoodgovornost i
• samokritičnost.

Kosjenka Muk je u donjem tekstu odlično obrazložila što je uistinu prijateljstvo!

 

Prijateljstvo se obično uzima zdravo za gotovo, no slično kao i ljubavni odnosi, emocionalna privlačnost prema drugoj osobi stvara se na temelju kombinacije sličnosti i međusobnog razumijevanja, ali i projekcija i transfera.  

Mogu nam biti privlačne osobine koje sami potiskujemo ili još nismo razvili, a za koje osjećamo da bi nas obogatile. Ili, kao u ljubavnim odnosima, možemo od prijatelja očekivati da zamijeni važnu osobu u obitelji koja nedostaje ili se ne ponaša odgovorno – majku, brata, oca... te očekivati da u prijateljskom odnosu ispunimo potrebe koje su u tim odnosima ostale neispunjene.

Prijateljstvo, kao ni ljubav, ne može se forsirati, izazvati voljnim naporom – privlačnost je spontana, emocionalna i nesvjesno motivirana. Razmislite o svojim najboljim prijateljima, ne samo u sadašnjosti nego u prošlosti.

Vjerojatno ćete prepoznati određene sličnosti, osobine koje se ponavljaju, kako one koje vam se sviđaju, tako i one s kojima se ne osjećate sasvim ugodno.

Još češće nego kad se radi o ljubavnom odnosu, često od prijatelja očekujemo savršenstvo, a od uzajamnog odnosa trajnu idilu.

No kao i ljubavni odnos, prijateljstvo prolazi kroz faze idealiziranja, gubitka iluzija, prilagođavanja i integracije, pri čemu može proći i fazu borbe za moć, koju ponekad i ne preživi.

Kako emocionalna vezanost nije toliko intenzivna kao u partnerskoj ljubavi, prolazak kroz te procese je mnogo suptilniji i ne izaziva toliko emocionalnih uspona i padova, ali je ipak prisutan.

Možda ćemo ponekad i sami osjetiti nezrele, neželjene osjećaje prema prijatelju, što će često izazvati krivnju i osjećaj nezadovoljstva sobom veće nego kad se radi o manje važnoj osobi.

Važno je prihvatiti čak i takve procese, a s druge strane vježbati prihvaćanje druge osobe čak i kad nam se određeni elementi njezinog ponašanja ne sviđaju ili nas povređuju, te naučiti prihvaćati svoju ljutnju i nezrelost bez krivnje i pokušaja da je se riješimo okrivljavanjem druge osobe.

Možemo biti ljuti i nezadovoljni određenim aspektima ponašanja drugoga, a da ga ipak i dalje volimo i poštujemo.

Prijateljstvo je odnos dovoljno blizak, ali obično i dovoljno neopterećen i bez emocionalnih ovisnosti koje su često nezreli aspekt ljubavnih odnosa i izazivaju intenzivne neugodne emocije u slučaju neslaganja ili razočaranja.

Tako prijateljstvo može biti odnos koji nas možda i najviše može naučiti kako prihvatiti negativne osjećaje i unatoč tome otvoriti se za drugu osobu.

Zatvaranjem prema emocionalnoj povezanosti prema drugoj osobi i protoku pozitivnih emocija zatvaramo se za suosjećanje i promjenu perspektive – za mogućnost da je vidimo kao jedinstveno ljudsko biće koje stoji pred nama umjesto naših projekcija (odnosno 'duhova' drugih osoba iz prošlosti).

Lijepo je i oslobađajuće iskustvo shvatiti da možemo voljeti sebe kao nesavršene i drugu osobu kao nesavršenu, čak i kada osjećamo povrijeđenost, ljutnju, krivnju i slične osjećaje.

Kao što često ljudi postavljaju određene uvjete za ljubav

('Ako me stvarno voliš, onda ćeš...'),

tako se često čuju i izjave kao 'pravi prijatelj nikad ne bi...',

'Ako ti je stvarno prijateljica, onda će...'

koje mogu imati dozu istine u sebi, ali su često isključive, perfekcio­nističke i odražavaju stav vrlo uvjetovane ljubavi koja ne dozvoljava pogreške.

Stekla sam dojam da ljudi koji rade na sebi postaju postupno sve svjesniji svojih, ali i tuđih osjećaja i ponašanja, sve osjetljiviji na neverbalni govor i prešućene informacije, što može povremeno stvarati dojam da nesporazumi nastaju oko sitnica koje većina ljudi ne bi niti primijetila.

Ako nenaklonjena osoba gleda to sa strane, može to nazvati preosjetljivošću, egocentričnošću, sitničarenjem i slično.

S druge strane, ako razmislimo o ljudima koje smatramo nezrelima ili 'primitivnima', shvatit ćemo da ih takvima smatramo upravo zbog nedostatka suptilnosti, nedostatka brige i svijesti o svojim i tuđim osjećajima.    
  
Većina ljudi ima visoka očekivanja od partnerskog odnosa, a mnogi se aktivno trude da taj potencijal i realiziraju, svjesni problema s kojima će se vjerojatno suočiti.

No, rjeđe  primjećujemo potencijal za ljepotu odnosa, ali i potencijalne nesporazume koje nosi prijateljstvo, uzimamo odnos zdravo za gotovo, a probleme obično puštamo da se riješe 'sami od sebe'.

Jedan od uzroka tome je i što ponekad prijateljstvo liči pomalo na ljubavne odnose na daljinu: s prijateljima se viđamo koliko možemo, ali to je daleko od zajedničkog života i dijeljenja obaveza i odgovornosti kao u obitelji ili poslovnom odnosu.

Slično kao što u ljubavi 'na daljinu' prelazimo preko mnogih stvari koje bi nam inače smetale, jer ih doživljavamo samo povremeno i jer ne želimo pokvariti atmosferu u to kratko vrijeme, rijetko čak i s bliskim prijateljima stvarno provodimo toliko vremena da bi imali potrebu pregovarati o željama, očekivanjima i svim sitnim stvarima koje nas mogu živcirati.

Tako se može nakupiti puno sitnih stvari koje s vremenom uzrokuju udaljavanje i razilaženje, a da niti jedna osoba ne shvaća zašto se to zapravo dogodilo. U ljubavnom odnosu, neslaganja i neugodni osjećaji pružaju priliku da se kroz komunikaciju dođe do mnogo dublje bliskosti i razumijevanja, te snažnije povezanosti i podrške, a isto je i s prijateljstvom.

Prijateljstvo je važna potreba. Odnos ravnopravnog povjeravanja i podrške s osobom s kojom smo bliski, ali ipak nevezani, obično uravnotežuje mnoge druge aspekte života.

Ako svoja prijateljstva zanemarujemo, ne ulažemo u njih trud ili ih teško uopće i stvaramo, može se dogoditi da u nekim periodima života tu vrstu podrške tražimo od osoba od kojih to nije prikladno očekivati, primjerice od djeteta, ali i u različitim drugim situacijama, na primjer odnosu terapeut – klijent ili poslovnim odnosima (ako to druga osoba ne želi).

Jedna od najčešćih varijanti traženja zamjene za neispunjene potrebe prijateljskih odnosa, često snažno očekivana i slavljena, je očekivanje da ljubavni partner bude najbolji prijatelj.

To je ugodno i prirodno do određene granice, ali nosi sa sobom opasnost da počnemo očekivati od partnera da ispunjava većinu takvih potreba, osjećamo se još više ovisnima o njemu nego obično, te se udaljimo od ostalih prijatelja. Kao posljedica toga, očekivanja od partnera postaju sve veća, kao i nezadovoljstvo ako on neka od njih ne može ispuniti.

Intimno partnerstvo ispunjava određene emocionalne potrebe, pri čemu je posebno važan senzualni i erotski naboj kojim rezultiraju spolne i druge razlike između partnera, te uzajamno nadopunjavanje i potpora koji proizlaze upravo iz međusobnih razlika. Očekujemo li od partnera da u velikoj mjeri zamijeni i prijatelje, možemo početi očekivati i da postane previše sličan nama, posebno u smislu spolnih razlika.

Veći broj ljudi je skloniji istospolnim prijateljstvima, i premda su moguće iznimke, najbolji prijatelji su češće istog spola nego suprotnog, s obzirom da je na taj način mnogo lakše uskladiti način komunikacije, želje, interese i osobine.

Ako od partnera očekujemo da preuzme tu ulogu, možemo očekivati i da se počne ponašati kao da je našeg spola i imati slične interese i način komunikacije – što s vremenom smanjuje spolnu privlačnost.

Rekla bih da je prijateljstvo odnos podrške i razumijevanja koji je više utemeljen na sličnostima, dok ljubavni odnos pruža podršku, nadopunjavanje i strast, koja se, premda i na sličnostima, velikim dijelom temelji upravo na razlikama.

Nisu to, naravno, matematičke formule, a statistika ne znači ništa za život pojedinca. No dobro je imati na umu da, očekujemo li od partnera da ispuni previše različitih uloga u našem životu, možda neće ostati prostora i vremena za spolnu privlačnost.

Kao i kod ljubavnih odnosa, ljudi se s vremenom mijenjaju, a u skladu s time i odnos. Neka će prijateljstva neočekivano postati čvršća i bliskija nakon više godina, a neka će izblijediti ili ćemo osjetiti da nam više ne odgovaraju.

Često je potrebno imati snage priznati to sebi i prijatelju na pažljiv i podržavajući način, kako ne bismo proveli dugo vremena u krivnji što se ne javljamo osobi koja to očekuje, ili nezadovoljstvu što druga osoba ne uzvraća kontakt.

Prijateljstvo je ugodno područje za vježbanje proaktivnosti, odnosno preuzimanja inicijative u svom životu. Svatko ponekad osjeća da bi volio primiti više podrške, znakova pažnje i interesa od drugih ljudi, više ugodnih trenutaka, smijeha i zabave.

Najbolji način da to postignemo je da uložimo vlastiti angažman!

Često je potrebno samo malo truda i navike da započnemo sami inicirati kontakte i susrete, možda s osobama koje ne poznajemo najbolje, ali su ugodne i zanimljive, potencijalni 'materijal za prijatelje'.

Ne mora se uvijek raditi o 'prijateljstvu na prvi pogled'. Možda će vas iznenaditi koliko ćete zavoljeti nekoga kad provedete malo više vremena s njim.

Ako vam nedostaje motivacije da inicirate kontakte s ljudima, provjerite što očekujete od tih kontakata?

Možda se nelagodno osjećate među ljudima općenito, ili se plašite otvoriti se, ili vam je nelagodno kad se druga osoba otvori?

U takvim slučajevima razgovori s drugim ljudima mogu se lako svesti samo na dosadne, površne teme. Možda ste jednostavno navikli čekati da netko drugi preuzme inicijativu, kako za sam prvi kontakt, tako i za produbljivanje komunikacije. Ako u podlozi te navike nisu emocionalna uvjetovanja koja je teže riješiti, takve se navike mogu promijeniti ulaganjem malo svjesnog truda.

Sjetite se kako je vama ugodno kad netko pokaže interes za vas, pruži vam podršku, primijeti vaš trud i ohrabri vas kad se loše osjećate. Nema boljeg načina za poticanje i produbljivanje prijateljstva, za ohrabrivanje druge osobe da se otvori i opusti u komunikaciji. Problem je u pravilu što često svatko čeka da to učini netko drugi.

Jednom kad primijetite koliko promjene u području prijateljskih odnosa možete postići preuzimanjem inicijative i proaktivnošću, to će biti snažna motivacija da se na isti način postavite i u drugim područjima svog života.


Kosjenka Muk, 2008