Prijatelji su kao zvijezde...netko je rekao..
I kad ih ne vidiš, znaš da su tu...
Ali prijatelji nisu samo zvijezde...Oni su sazviježđa u koja možeš uploviti bez obzira na razdaljinu svjetlosnih godina od nas...
Kad nam je potrebna nježnost
oni će nam je pružiti, oni će naprosto osjetiti
kada i kako nam je pokloniti, iako im ponekad ne pričamo o toj potrebi...
Prijatelji za nas uvijek imaju sklopljene dlanove
kad nam žele pokloniti dašak anđeoskog mira
koji samo mogu iz nebeskih sfera dobiti...
Oni se neće nikad zaustaviti pred skromnom kolibom naše duše, iako su bili u kraljevim odajama, jer su prevazišli različitost i zaljubili se u skrivene dubine duha kojg mogu naći samo u glinenim posudama....
Prijatelj nikad ne napušta prijatelja, čak i kad se jedan povuče u osamljenost svoje pjesme, kojom u visinama dotiče Srce Kreatora...
Prijatelj jednostavno..osjeti...zna...i ljubi...
Kad sve postane pustinja i kad se čini da puta do oaze nema, on će prvi, riskirajući da se ne vrati, krenuti na put, i označiti stazu kojom će drugi iza njega krenuti...
Prijatelj je uvijek tu, kad zagrljaj postane potreban kao kruh, kao čaša vode na žednim usnama...
prijatelj je kristal kroz kojeg sve tvoje tuge i radosti mogu proći...On će sve to sačuvati, i zajedno sa tobom, u predvorju duge,naslikati najljepšu sliku koju samo dva srca koja se vole
mogu stvoriti..