Jednog dana pojavio se maleni otvor na

Leptirovoj čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako

Se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje

Slabašno tijelo kroz taj maleni otvor.

 

Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje.

Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare

I razrezao čahuru. Leptir je s lakoćom izašao.

Međutim, imao je krhko tijelo i smežurana krila.

 

Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući

Da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati

I raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga.

 

Međutim, ništa se nije dogodilo!

Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa

Slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima.

Nikada nije poletio.

 

Čovjek, unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama

Nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir

Morao proći, izlazeći iz čahure,

Osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira

Potekla u krila i kad se oslobodi čahure da

Bude spreman letjeti.

 

Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu.

Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka,

Osakatio bi nas...

Nikad ne bi postali onoliko snažni

Koliko možemo biti.

Nikada ne bismo mogli letjeti.

 

„Tražio sam Snagu...

I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.

 

Tražio sam mudrost...

I Bog mi je dao probleme koje je trebalo riješiti.

 

Tražio sam bogatstvo...

I Bog mi je dao mozak i tijelo da mogu raditi.

 

Tražio sam hrabrost...

I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati.

 

Tražio sam ljubav...

I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.

 

Tražio sam usluge...

I Bog mi je dao prilike.

 

Nisam dobio ništa od onoga što sam tražio...

Ali dobio sam sve što mi je trebalo." 

( nepoznati autor)