Iz zahrpljenih papira i knjiga na mom stolu izronila je još jedna “zaboravljena” knjiga.

Zapravo je to knjižica skromna opsegom ali plemenita sadržajem.

(“Upravljanje kreativnošcu” autor Dr.Velimir Srića, ŠK 1994.). Velimir Srića je inače naučni ekonomist, vrsni praktičar marketinga, savjetnik vrhunskih managera, komunikolog, informatičar, organizator, autor niza dobrih publikacija a u zadnje vrijeme i političar.

U ovoj knjizi piše o važnosti kreativnog “odmaknutog “ razmišljanja koje nam pomaže da u svijetu nađemo svoje putove i nova rješenja.

Ovo ne pišem radi sadržaja njegove knjige koju toplo preporučam ,bez obzira čime se bavite , nego zbog “pjesme” koju je citirao u prologu.

Pjesme koju je dosta iznenađujuće našao na stranicama vrhunskog znanstvenog magazina u vrijeme dok je još studirao. Zbunjenom zato jer mu se u to vrijeme činilo da takva pjesma nema pravo oduzimati životni prostor puno važnijim i stručnijim temama.

Ali to je upravo pjesma koju je postavio u prolog svoje knjige sa slijedečim  komentarom :

“mnogo je vremena prošlo, niz je različitih iskustava trebalo dok nisam počeo shvaćati koliko je život složen, koliko je krhko sve formalno znanje koje posjedujem i s koliko sumnji valja prići rješavanju svakog problema, ne uzdajući se ni u kakve recepte i stečene spoznaje.

Pišući ovu knjigu o kreativnosti opet sam se iznenada sjetio davno pročitane pjesmice. Za razliku od prvog susreta, sada sam je doživio kao starog prijatelja, svjetionik koji je davao unutarnji putokaz, dragulj u vlastitoj intelektualnoj škrinjici....”

E pa ako otvorite prilog ovog pisamca naći ćete upravo tu “pjesmicu” nepoznatog autora u slobodnog prijevodu V.Sriće

Srdačno
Igor  

 

U mutnim predodžbama

 

 

 

On je brz, misleći u jasnim predodžbama

Ja sam spor, jer mislim u mutnim predodžbama

 

On postaje dosadan, vjerujući svojim jasnim spoznajama,

Ja napredujem, ne vjerujući svojim mutnim spoznajama.

 

Vjerujući svojim predodžbama, on im pretpostavlja važnost,

Ne vjerujući svojim predodžbama, ja im sumnjam u važnost.

 

Pretpostavljajući im važnost, on pretpostavlja znanje,

Sumnjajući u njih, ja propitujem svoje znanje.

 

Kad ga znanje izda, on ne vjeruje svojim osjetilima,

Kad me znanje izda, ja se okrećem s povjerenjem osjetilima.

 

On nastavlja, brz i dosadan, kroz svoje jasne spoznaje,

Ja nastavljam, spor i oštar, kroz svoje mutne spoznaje.

 

On u novoj konfuziji svog razumijevanja,

Ja u novom razumijevanju svoje konfuzije.

 

  

(prijevod V.Srića, iz znanstvenog magazina, iz prologa knjizi VS Upravljanje kreativnošću)

 

Pripremio

Igor Lah