Sveti Luka je jedan od prvih propovednika hrišćanstva, savremenik Isusa Hrista i jedan od pisaca Četvorojevandjelja.
U osnove hrišćanske propovedi spadaju "Jevandjelje po Luki" i "Dela Svetih apostola".
Prema bogoslužbenom kalendaru SPC, ovaj dan nije obeležen kao zavetni, već je kao "crno slovo" svrstan u praznike od značaja za suštinu crkve.
Praznik je u narodu poznat kao Lučindan i česta je slava pravoslavnih srpskih porodica. Narod ga slavi i kao iscelitelja i zaštitnika pojedinih zanata.
Kao svog zaštitnika slave ga i obrazovne ustanove, medju kojima je i Akademija Srpske pravoslavne crkve za umetnost i konzervaciju.
Smatra se da je Sveti Luka lično poznavao Bogorodicu i da su tri ikone s njenim likom koje je svetitelj naslikao najbliže njenom pravom izgledu.
Poznata je "ikona u ikoni" koja predstavlja Svetog Luku i u perspektivi ikonu Bogorodice koju svetitelj oslikava.
Slikarsko delo ovog svetitelja (rodom iz Antiohije) su i ikone Svetih apostola Petra i Pavla, a crkva ga smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa.
Sveti Luka je život okončao u 84. godini kada ga, kako je zapisao vladika Nikolaj Velimirović, "zlobni idolopoklonici udariše na muke, Hrista radi, i obesiše o maslinu u gradu Tivi".
Uspomenu na nedavno kanonizovanog Svetog Petra Cetinjskog SPC slavi kao zavetni praznik i "crveno slovo" u kalendaru.
Prema zapisu vladike Nikolaja, ovaj svetitelj SPC je "ceo svoj život viteški posvetio svome narodu", boreći se da izmiri zavadjena plemena i odbrani zemlju od spoljnih neprijatelja.
Oba posla uspešno je obavio, a srpska crkva i narod posebno slave njegovu pobedu nad Napoleonovom vojskom u Boki i Dalmaciji. Godine 1784. postao je mitropolit i gospodar Crne Gore, ali je život nastavio u monaškoj keliji gde se i upokojio 1830. godine. Njegove čudotvorne mošti počivaju u Cetinjskom manastiru.
(Tanjug)
******Iz Wikipedije.hr
Sveti Luka († Grčka, oko 74.), evanđelist, svetac Rimokatoličke Crkve, autorEvanđelja po Luki i Djela apostolskih, možda i liječnik (ako je to ista osoba koju spominje Pavao), po predaji autor prve ikone.
Podaci iz njegovih spisa [uredi]
O Lukinom životu ne zna se gotovo ništa, a svi podaci dolaze iz kasnijih predaja. Ono što se može zaključiti iz njegovih spisa jest da je vjerojatno bio porijeklom izsirijskog grada Antiohije (danas u jugoistočnoj Turskoj), te da se služio grčkim jezikom. Nije moguće točno zaključiti ni je li bio iz poganske ili iz židovske obitelji u kojoj se govorio grčki.
Čini se da je slijedio svetog Pavla na dijelu njegovih misijskih putovanja, točnije na njegovu drugom misijskom putovanju, od Troade do Filipa u Grčkoj. Postoji mogućnost, da je u Filipima ostao do 57. g. utvrđujući ondje Pavlovo misijsko djelo. U proljeće 58. g. prati sv. Pavla na njegovu povratku u Jeruzalem.
Sveti Luka pratio je, čini se, sv. Pavla na njegovu putovanju u Rim te je u Djelima apostolskim ostavio dragocjeni dnevnik puta (ukoliko nije riječ o materijalu kojega je evanđelist preuzeo od nekoga drugoga i uklopio u svoje djelo). S njim je bio i za vrijeme Pavlova prvoga rimskoga boravka u tamnici, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili, ako je vjerovatiDrugoj poslanici Timoteju koju nije napisao sam Pavao, a nastala je i nakon Pavlove smrti.
Podaci iz kasnijih predaja [uredi]
Kasnija predaja mnogo je bogatija podacima, koji ipak do danas nisu mogli naći svoju povijesnu potvrdu.
Tako predaja kaže da je rođen u Antiohiji, te da je potjecao iz poganske, a ne židovske sredine. Nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na Zemlji. Bio je pratitelj i učenik svetoga Pavla što se iščitava iz Pavlovih poslanica te Djela apostolskih. Izučio je medicinu u Antiohiji i Tarzu. Obratio se na kršćanstvo. Na brodovima je radio kao liječnik.
Misli se da je za boravka u Jeruzalemu Luka imao priliku susresti barem neke od onih žena, što ih on, jedini od evanđelista spominje u svomevanđelju.
Ako je bio u Rimu, moguće je da se Luka susreo i sa sv. Petrom i sv. Markom.
Prema jednoj predaji, umro je u dobi od 84 godine u Tebi u Grčkoj.
Luka kao ikonopisac [uredi]
Stara predaja drži i da je sveti Luka naslikao prve ikone, te mnogi prikazi Bogorodice koji se danas časte u raznim svetištima pripadaju toj tradiciji. Najpoznatija od tih ikona svakako je Carigradska Bogorodica koja je između 8. i 9. stoljeća prenijeta u Padovu, te se i ona čuva u bazilici svete Justine.
Među slike koje se pripisuju Luki pripada, primjerice, i slika Majke Milosti na Trsatu. Stari pisci poput Franje Glavinića 1648. g. navode takvo porijeklo trsatske slike, ali za to nema pravih dokaza. Stil same slike je iz kasnijeg vremena, vjerojatno iz 12. stoljeća, premda se ispod nje nalaze stariji tragovi, što je utvrđeno za posljednje restauracije 90-tih godina dvadesetog stoljeća
Sveti Luka u kršćanskoj pobožnosti [uredi]
Zaštitnik je: liječnika, kirurga, umjetnika, slikara, kipara, pisara, zlatara, mesara, neoženjenih muškaraca, izrađivača stakla i čipke.
Lukin grob časti se u Padovi u Italiji, u bazilici svete Justine.
Blagdan svetog Luke u Rimokatoličkoj Crkvi je 18. listopada, a istoga ga datuma slave i pravoslavne crkve (ako koriste julijanski kalendar, to je prema gregorijanskom 31. listopada).
bglavac
irida
edin.kecanovic
