Moderni gospodarski sustav temelji se na stalnoj potrošnji - što više kupujemo, više novaca ulazi u gospodarstvo, a time i gospodarstvo raste. Ako novac prestane biti u opticaju gospodarski sustav će se urušiti jer ljudi neće biti plaćeni i neće imati novaca za plaćanje proizvoda i usluga koje su im potrebne ili koje žele.

Koliko puta ste kupili elektronički uređaj i ostali neugodno iznenađeni kada je prestao ispravno raditi tek kratko vrijeme nakon kupnje? Potrošili ste puno novaca, a proizvod ne radi kako ste očekivali. Konačni rezultat kupnje: izgubljeni troškovi, rad, energija da i ne spominjemo otpad koji završava na beskrajnim odlagalištima smeća diljem planete. 

Pitanje je zašto se takve stvari događaju? Zašto je većini proizvoda životni vijek tako kratak, s obzirom na napredne suvremene tehnološke načine proizvodnje? Odgovor je precizna planirana zastarjelost. 

Glavno da se proda!

Postoje dva glavna načina na koje proizvođači i korporacije uspijevaju zadržati ljude koji kupuju stvari:

Prvo, putem oglašavanja. Izloženi smo tisućama oglasa svakog dana, čija je jedina svrha uvjeriti nas da nastavimo s kupnjom pod obećanjem da će to poboljšati život. Kroz oglašavanje, tvrtke su uspjele dovesti do zbližavanja naših potreba s našim željama, čime smo počeli kupovati stvari koje nam uistinu ne trebaju, kako bismo mogli popuniti njihove džepove pražnjenjem vlastitih.

Drugo, kroz planiranu zastarjelost, iako to još uvijek u razmišljanjima prosječnog čovjeka spada u teoriju zavjera. Planirano zastarijevanje je smišljeno tako da se ljudima sve više nametne nepotrebno kupovanje, nudeći im proizvode kratkog vijeka trajanja. Umjesto stvaranja robe s namjerom da traje dok je maksimalno tehnički moguće (obzirom da živimo na ograničenom planetu s konačnim resursima, kao i važnosti štednje energije materijalnih i ljudskih resursa), tvrtke čiji je jedini interes prodaja, namjerno dizajniraju proizvode niske kvalitete. Svi takvi proizvodi će se uskoro slomiti ili postati zastarjeli kako bi se osigurala ponovljena kupnja.

Početkom 20. stoljeća, tehnološka učinkovitost koja je prouzročila industrijski razvoj u zapadnim zemljama dramatično se povećala, što je rezultiralo proizvodnjom kvalitetnije robe na brzi način. Iako je to bio veliki uspjeh s tehnološkog stajališta, utvrdila se činjenica da je proizvedena roba povećanog životnog vijeka usporila potrošnju.

Kraći vijek trajanja proizvoda

Kako bi se to spriječilo "rješenje" dano u tridesetim godinama prošlog stoljeća (razdoblje depresije) bilo je zakonsko obvezno za sve industrije da proizvode robu nižeg vijeka trajanja, za koju se vjeruje da će smanjiti nezaposlenost i povećati potrošnju. Najbolji primjer manipulacije datira iz tridesetih godina prošlog stoljeća.

Tada je u SAD-u jedna obična žarulja mogla trajati do 25000 sati, ali je kartel moćnih institucija prisilio sve tvrtke uključene u proizvodnju žarulja da ograniče maksimalni život žarulje na 1000 sati kako bi se povećala potražnja. Drugi primjer se javlja tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u kad su proizvođači tamošnjih automobila shvatili da rade pre kvalitetne proizvode i da za neko vrijeme neće više imati kome što prodavati.

Najgora stvar je da se takva praksa u proteklih nekoliko desetljeća proširila na gotovo cijelu potrošačku industriju. Do bržeg kvara dolazi zbog takozvane ‘funkcionalne greške’ mobitela, televizora, računala te drugih proizvoda ili strojeva. Radi se o tome da ako samo jedan dio otkaže, cijeli uređaj prestaje s radom.

Zastarjelost ekonomskog sustava

U našem ekonomskom sustavu, koji se temelji na cikličkoj potrošnji, tehnička učinkovitost štetna je za učinkovitost tržišta - oboje ne mogu postojati ni na koji način. Povećana tehnička učinkovitost smanjuje učinkovitost tržišta, što narušava tijek našeg trenutnog ekonomskog modela. Kako bi se osiguralo da ljudi ponavljaju kupovinu, većina proizvođača danas stvara proizvode koji imaju kratke životne cikluse.

Ali koliko je glupo držati se takvog gospodarskog sustava, znajući koliko je tehnički neučinkovit, kao i ogromne negativne utjecaje na društvo i prirodni svijet? Umjesto da potičemo ljude da sve više kupuju, ne bi li bilo pametnije iskoristiti naše sadašnje znanstvene spoznaje za stvaranje gospodarskog sustava koji se temelji na tehničkoj učinkovitosti i održivosti okoliša?

Svaka od ovih pitanja zahtijevaju odgovore u nama kao potrošačima. Moramo polako osvještavati kako je zastario naš ekonomski sustav i potaknuti se na traženje informacija o tome kako se mogu provesti alternativni ekonomski sustavi koji bi zapravo promicali kvalitetnije upravljanje resursima uz paralelni razvoj pravednije društvene i ekološke politike.

• Izvor: Alternativa.hr