Prevazilazim sve,nadilazim sve, i pokušavam biti

    samo ono što sam u praskozorju dolaska moje

    duše na ovo tlo zemaljsko, željela biti..U svome

   biću, jednostavno i iskreno dijete, ma koliko to

   ponekad bilo teško..Zato mi pomažu svi prijatelji

   koji znaju koliko to maleno svjetlo treba sijati

   u ovom svijetu..Zadržati dušu djeteta, i voljeti kao

   dijete..Liječiti našu ranjenu majčicu Zemlju vibra

   cijama nježne ljubavi djeteta.. Jučer sam imala

    potpuno otvoreno srce, mojim predivnim prija-

   teljima iz vilinskog svijeta,i čuh predivnu pjesmu

   koja je u mislima odzvanjala kao najljepši zov..

  Prvo zapisah riječi, onako kako ih čuh:

  "In la in, ke lu,min to..In le, lu me, min, ha sa..

  Bil,ke,bil,Go al Go, at kel ge,ge, mil ke.."

   Pa pomislih.."To nema smisla..ipak trebam se

   sabrati.." (Tako govori ono odraslo u nama)

   I vrlo brzo dobih prijevod, koji je srušio sve

   moje riječi o besmislu;

  "U sutonu stvaranja, mi smo bili

    što smo bili,

     sada smo tu, da volimo, vjerujemo,

    ljubimo vas, malene,koji trebate ostati

    maleni,

    djecu u srcu, ljude u duši,

     Boga nad Bogovima...

    U zelenom,u plavom, u cvjetnom,

    mi se krijemo,

    u vodi, u suncu, u slobodi..

    Tu smo, za vas, koji želite da nas vidite..

    Sjajite vjerom, sjajite ljubavlju,

    i mi ćemo postojati..

    Bez vas, i srca dječjeg, Zemlja će prestati

    živjeti, i ljubavlju disati..."

    *******

    I što reći na sve to? Možda je ovo jedna i jedina

   poruka..I da bude..prelijepa je..Ako bude još..

    Moje srce je otvoreno..I želi da Zemlja diše

    i živi...