Paradoks našeg vremena kroz povijest, je da imamo veće zgrade, ali kraće živce, šire pute, ali uža gledišta.

 

Trošimo više, ali imamo manje, kupujemo više, ali uživamo manje.

 

Imamo veće kuće, ali manje obitelji(porodice), više pogodnosti, ali manje vremena.

 

Imamo više diploma, ali manje razuma, više znanja, ali manje rasuđivanja.

 

Više stručnjaka, ali ipak više problema, više medicine, ali manje zdravlja.

 

Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo ,ustajemo previše umorni, čitamo premalo, gledamo TV previše, i molimo se prerijetko.

 

Umnogostručili smo naše imetke, ali smanjili svoje vrijednosti.

 

Govorimo previše,volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.

 

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne kako i da živimo.

 

Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama.

 

Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteškoće da pređemo preko ulice, da upoznamo novog susjeda.

 

Osvojili smo vanjski prostor, ali ne i unutrašnji prostor.

 

Napravili smo velike stvari ali ne i bolje stvari.

 

Očistili smo zrak, ali zagadili dužu.

 

Savladali smo atom, ali ne i svoje predrasude.

 

Pišemo više, ali učimo manje, planiramo više, ali postižemo manje.

 

Naučili smo zuriti, ali ne i čekati,

 

Gradimo više kompjutera, da sadrže više informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve manje i manje.

 

Ovo su vremena brze prehrane, i sporog varenja, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa,

 

Ovo su dani, dviju plata ali više razvoda, luksuznijih kuća ali uništenih domova.

 

Ovo su dani brzih putovanja, višekratnih pelena, moralnosti koja se može odbaciti, jednodnevnih predstava, preteških tijela, i tableta, koje čine sve od hrane, da stišaju, ubiju.

 

Ovo je vrijeme kad imamo mnogo toga u izlogu, a ništa u skladištu.

 

Vrijeme kad vam tehnologija može donijeti ovo pismo, a vrijeme kada možete odabrati, da li ćete ga podijeliti sa nekim ili samo obrisati.

 

Zapamtite, provedite malo vise vremena sa svojim voljenima, jer oni neće biti tu zauvijek,

 

Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići.

 

Sjetite se da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago, koje možete dati svojim srcem ,a ne košta ni pare.

 

Sjetite se da kažete "Volim te", vašem partneru i vašim voljenima, ali najviše od svega i mislite tako.

 

Poljubac i zagrljaj ce zakrpiti povredu, kada dolaze duboko iz vas.

 

Sjetite se držati za ruke, i cijeniti momente, jer jednog dana ta osoba nece ponovo biti tu.

 

Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podijeli vaših dragocjenih misli sa drugima.

 

I uvijek zapamtite:

 

„Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenutcima koji nam oduzmu dah.“

 

G. Carlin